Niz privatnih pisama i fotografija koje su sačuvali prijatelji jedne od najslavnijih glumica u historiji kinematografije, Grete Garbo, uskoro će biti ponuđeni na aukciji u Sotebiju. Ali, iako je glumica na slikama u društvu, nasmijana, bez obzira da li se radi o skijanju ili ljtovanju, u stvarnosti nije bila ni blizu vesele osobe s fotografija. 

Pisma potiču iz perioda dok se još bavila glumom u SAD-u, pa se u njima može iščitati očaj nad lošim scenarijima, ljutnja na nedokazive redatelje i veliki strah od kritike iako je Garbo navodno sama bila svoj najveći kritičar. U njima se vidi i koliko je bila usamljena i depresivna, piše Guardian.

Nakon što je snimila posljednji film 1941. "Two-Faced Woman", koji kritika nikako nije prihvatila, napisala je: "Razmišljala sam o filmu koji bih probala da snimim, ali nisam sigurna. Vrijeme ostavlja tragove na našim malim licima i tijelima."

Većinu pisama pisala je u domu na Beverli Hilsu koji je prezirala: "Gotovo uvijek sam sama, usamljena i razgovaram sama sa sobom. Odvezem se na plažu gdje prošetam i to me uvijek razveseli. Ali to je jedina stvar koja me veseli…" U Kaliforniji joj je čak nedostajala švedska zima i kiša: "Mnogo razmišljam o Tistadu. O ljetima provedenim ondje i ljetnim pljuskovima koji nam donose tu čudesnu melanholiju."

Gabrijel Hiton, stručnjak za književnost u Sotebiju, rekao je: "Osjeti se gotovo nepodnošljiva tuga i usamljenost u tim pismima. Neobično je što nijedno pismo nije potpisano - na jednom je napisla Klovn umjesto potpisa, a nekoliko ih na dnu ima crtež žene. Njena želja da ostane u senci, daleko od pažnje javnosti, je jako naglašena. Imate osjećaj da nešto tu baš nije u redu."

Sva pisma su upućena švedskoj grofici Marti Vahtmajster i pažljivo su sačuvana zajedno s nekoliko pisama opsjednutih obožavalaca koje je Garbo primila.

Greta Garbo rodila se u Štokholmu 1905. a u SAD je doselila 20 godina kasnije. Otpočetka je izbjegavala bilo kakve funkcije u filmskoj industriji, izbjegavala je glamurozne događaje i bliceve reportera. Vrijeme je više voljela da provodi u uskom krugu prijatelja, gotovo nikad nije dijelila autograme ili odgovarala obožavaocima na poštu, a rijetko je i davala intervjue.

Posljednje godine života provela je u samoći i umrla je u Njujorku 1990.

Groficu i njenog supruga Garbo je upoznala tridesetih godina preko zajedničkog prijatelja. Pozvali su je na novogodišnju zabavu u njihov dvorac gdje je kasnije godinama provodila zimske i ljetnje praznike. Ostali prijatelji su do Martine smrti 1976. Jedino pismo pisano na pisaćoj mašini upućeno je njihovoj kćerki i potpisano inicijalima glumice.

- Možda nisi primila telegram koji sam poslala kad nas je tvoja majka napustila. Ako nisi, onda ne možeš znati koliko me duboko rastužila vijest. Tvoji roditelji su mi jako puno značili. Ostat će mi u srcu zauvijek - napisala je.

Pisma je prevela stručnjak za jezik Sesil Gasholm koja je rekla: "Provela sam puna dva dana ćutke, u tišini s tim pismima i u mene se uvukla velika tuga. Ljudi su znali da dolaze i pitaju jesam li dobro, a ja bih iznenadila samu sebe jer bih ih oterala, da me puste na miru."

36 pisama koji obuhvataju 100 stranica i album privatnih fotografija naći će se na aukciji u londonskom Sotebiju 12. decembra i očekuje se da će dostići cijenu do 20.000 funti.