Prošle su gotovo četiri godine otkako se pojavio Project Silica, Microsoftov istraživački projekt čiji je zadatak skladištenje digitalnih podataka na staklene ploče.
U to vrijeme je Microsoft uspio da uspješno uskladišti kopiju Supermana (1978.) na komad stakla otprilike veličine podmetača za čaše.
Napredovala tehnologija
Tehnologija je od tada značajno napredovala, do te mjere da sada može da uskladišti više od 7TB podataka i da ih čuva oko 10.000 godina. Drugim riječima, jedna staklena ploča može da uskladišti oko 3.500 filmova – dovoljno za gledanje bez prestanka više od pola godine – ili približno 1,75 miliona pjesama (otprilike 13 godina muzike).
Microsoft također repozicionira projekt kao rješenje za skladištenje u cloudu, a ne kao način skladištenja dizajniran posebno za kompanije za "zabavu".
Magnetni medij, koji se do sada koristio, ima ograničen vijek trajanja, što znači da će nakon određenog broja godina podaci uskladišteni na disku morati da se kopiraju na novi disk kako bi se osiguralo njihovo postojanje. To dugoročno postaje skupo, a nije baš dobro ni za životnu sredinu, piše B92.
S projektom Silica podaci se zapisuju na staklo pomoću laserskog sistema i kodiraju pomoću voksela ili 3D piksela. Kada je potrebno da se podaci pročitaju, računarski pokretani brzi mikroskop prikuplja informacije koje se zatim prosljeđuju AI-ju na dekodiranje.
Otpornije od magnetnih medija
Zanimljivo je da nakon skladištenja na samom staklenom mediju nema struje.
Staklo je mnogo otpornije od magnetnih medija i može da izdrži opasnosti iz sredine poput vode, ekstremnih temperatura, pa čak i površinskih ogrebotina. Microsoft je čak razvio visokotehnološkog robota koji može da automatski pronađe i dohvati staklene ploče kada se zatraže podaci, iako robot uvodi potpuno novi skup tačaka kvara koje je potrebno procijeniti.
Microsoft ima još mnogo posla prije nego što Project Silica bude spreman za premijeru. Stručnjaci kažu da su potrebne još 3-4 razvojne faze prije nego što tehnologija bude spremna za komercijalnu upotrebu.
