Dok neki smatraju da je najbolje da se na Mjesec šalju ljudi, drugi pak misle da je bolje poslati životinje.
Naučnici smatraju da bi se u slučaju da dođe do katastrofe na zemlji zbog koje ne bi bilo moguće preživjeti na ovaj način osiguralo da čovječanstvo preživi. Ali, šta je sa životinjama?
Naučnici smatraju da je najbolje da se uzorci životinja zamrznu, sačuvaju, pa pošalju na Mjesec ako bude potrebno - a ovaj čudan i ambiciozan plan postepeno počinje da se provodi.
Potpuno izumiranje
Slanje životinja u svemir može spasiti broje vrste od potpunog izumiranja, vjeruju naučnici.
Osim što je nestanak čovječanstva neželjen rezultat potencijalne globalne katastrofe, postavlja se i pitanje - šta će se dogoditi sa životinjama na našoj planeti, bez kojih ekosistem ne bi mogao da se razvija?
Naučnici bi konačno mogli da imaju odgovor, jer predlažu postavljanje biorepozitorija (bioskladišta) na Mjesec, kako bi se zaštitile brojne životinjske vrste.
Biorepozitorij bi sadržao zamrznute ćelije miliona kriokonzervisanih životinjskih vrsta, od sisara do gmizavaca, ptica i vodozemaca. U slučaju da život na Zemlji nestane, ove ćelije bi se mogle klonirati kako bi se stvorio novi život - bilo na Zemlji, Mjesecu ili nekoj drugoj planeti.
Iako naučnici trenutno ne mogu precizno da procijene tačnu cijenu lunarnog bioskladišta, kažu da će vjerovatno biti pet puta skuplje za uspostavljanje od onog na Zemlji, ali jeftinije za održavanje.
Ovaj lunarni trezor bi čuvao kriokonzervirane ćelije životinjskih vrsta, a druge verzije bi potencijalno mogle da sadrže i smrznuto sjeme biljaka.
- U početku bi lunarni biorepozitorij skladištio vrste na Zemlji koje danas imaju najveći rizik od izumiranja. Ali naš krajnji cilj bi bio da sačuvamo većinu vrsta na Zemlji - rekla je vođa tima i kriobiolog Meri Hagedorn.
Mjesec je dovoljno udaljen od Zemlje da preživi klimatski slom koji bi uništio životinje naše planete, ali također ima dodatnu pogodnost u odnosu na druga svemirska tijela, zato što je dovoljno hladan da zadrži uzorke životinjskih ćelija zamrznutim bez potrebe za strujom.
Izloženost zračenju
Naučnici predlažu da se biorepozitorij pošalje u posebno hladne, polarne regione Mjeseca, na kojima krateri nikada ne primaju sunčevu svjetlost zbog svoje pozicije i dubine. Ovi takozvani trajno zasjenjeni regioni mogu imati temperature od minus 246 stepeni Celzijevih - više nego dovoljno za skladištenje ćelija u krioprezervaciji.
Kao dio studije, Hagedorn i kolege su kriokonzervirali uzorke kože peraja grebenske ribe zvane zvjezdasti gobi. Njena peraja sadrže tip ćelija kože koji se naziva fibroblast, koji proizvodi strukturnu osnovu za životinjska tkiva i igraju ključnu ulogu u zarastanju rana, piše RTRS.
Zatim će uzorci biti podvrgnuti testiranju izloženosti zračenju, slično onome čemu je izložena površina Mjeseca, kako bi se pripremili za slanje biološkog materijala na Mjesec. Još jedan budući korak je dizajniranje ambalaže koja može da izdrži nivoe radijacije i mikrogravitacije koji su tipični za svemirska putovanja.
Uzorci bi prvo bili poslani na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), kako bi se vidjelo kako će izdržati u svemiru, u slučaju da su potrebne promjene na ambalaži.
Na kraju, prvi tovar uzoraka ćelija iz najugroženijih vrsta mogao bi da bude transportovan zajedno sa astronautima koji u budućim misijama idu na Mjesec, u okviru NASA programa Artemis.
Ovaj ambiciozni projekt će se vjerovatno suočiti s mnogim preprekama, uključujući i veliki broj životinjskih vrsta na Zemlji, koji je procijenjen na 7 miliona. Prema studiji objavljenoj u novembru prošle godine, 2 miliona vrsta životinja i biljaka sada je ugroženo.
Međunarodna saradnja
Ali naučnici ističu da je ovo dugoročan projekt koji će zahtijevati ogromnu međunarodnu saradnju, prenosi Dejli mejl.
- Ostvarivanje lunarnog biorepozitorija zahtijevat će saradnju širokog spektra nacija, kulturnih grupa, agencija i međunarodnih aktera kako bi se razvilo prihvatljivo držanje uzoraka, upravljanje projektom i dugoročni planovi - kažu naučnici i autori projekta iz Smitsonijanovog Nacionalnog zoološkog vrta i Instituta za biologiju očuvanja u Vašingtonu.