Nakon analize istraživanja koja su rađena tokom 23 godine i obuhvataju više od 30.000 djece, eksperti preporučuju veću pomoć institucija roditeljima.

Ograničenje vremena

Međutim, istraživači nisu sugerirali ograničenje vremena pred ekranom, što može, kako kažu, dovesti do konfrontacije. Umjesto toga, oni traže od kreatora politike da pomognu roditeljima u snalaženju u digitalnom svijetu promovirajući programe koji potiču pozitivan razvoj mozga.

Analizirane su 33 studije koje su pomoću tehnologije neurosnimanja mjerile utjecaj digitalne tehnologije na mozgove djece mlađe od 12 godina. Ukupno je obuhvaćeno više od 30.000 učesnika.

Istraživanje otkriva da vrijeme provedeno pred ekranom dovodi do promjena u prefrontalnom korteksu mozga, koji je baza izvršnih funkcija poput radne memorije i sposobnosti planiranja ili fleksibilnog reagiranja na situacije.

Također se uočavaju utjecaji na tjemeni režanj, koji nam pomaže u procesuiranju dodira, pritiska, toplote, hladnoće i bola; sljepoočni režanj – koji je značajan za pamćenje, slušanje i jezik; i potiljačni režanj – koji nam pomaže da protumačimo vizuelne informacije.

I učitelji i staratelji treba da znaju da digitalna iskustva mogu utjecati na kognitivni razvoj djece. Ograničavanje vremena pred ekranom je efikasan, ali konfliktan postupak, i naprednije, uviđavnije i praktičnije strategije mogu da se razviju i primijene.

Plasticitet mozga

Istraživački tim, sastavljen od stručnjaka sa Obrazovnog univerziteta u Hong Kongu, Šangajskog učiteljskog univerziteta u Kini i Univerziteta Mekvori u Australiji, htio je da sazna kako digitalna aktivnost utječe na plasticitet mozga tokom ključnih perioda razvoja. Poznato je da se vizuelni razvoj uglavnom odvija prije osam godina starosti, dok je ključno vrijeme za usvajanje jezika do 12. godine života.

Naučnici su sintetizirali i analizirali studije o digitalnoj aktivnosti djece i povezanom razvoju mozga objavljene od januara 2000. do aprila 2023.

Zaključak je da rana digitalna iskustva imaju značajan utjecaj na stanje dječjih mozgova i njihovo funkcioniranje. To je viđeno kao potencijalno pozitivno i negativno, ali uglavnom više negativno.

Naprimjer, negativni utjecaji su primijećeni u nekim studijama o tome kako vrijeme pred ekranom utječe na funkciju mozga neophodnu za pažnju, sposobnost izvršne kontrole, kontrolu inhibicije, kognitivne procese i funkcionalnu povezivost.

Druge studije su sugerirale da je više vremena provedenog pred ekranom povezano s nižom funkcionalnom povezivošću u oblastima mozga koje se tiču jezika i kognitivne kontrole, sa potencijalno negativnim utjecajem na kognitivni razvoj.

Analizirana su i istraživanja na bazi uređaja. Otkriveno je da korisnici tablet-računara imaju lošije funkcioniranje mozga i rješavanje problema. Primijećeno je, u četiri studije, da oni koji igraju videoigrice i mnogo koriste internet stvaraju negativne promjene u dijelovima mozga sa utjecajem na nivo inteligencije i zapreminu mozga.

A generalno „intenzivno korištenje medija“ može da utječe na vizuelno procesuiranje i više kognitivne funkcije.

Međutim, šest studija je demonstriralo kako digitalna iskustva mogu pozitivno da utječu na funkcionalnost dječijeg mozga.

Jedna je primijetila poboljšano fokusiranje i sposobnosti učenja u čeonom režnju mozga. Druga studija je sugerirala da igranje videoigrica može da poveća kognitivne zahtjeve, potencijalno unapređujući dječije izvršne funkcije i kognitivne sposobnosti.

Ovo istraživanje ima značajne implikacije po praktično unapređenje i kreiranje politike. Edukatori i staratelji treba da znaju da digitalna iskustva mogu da utječu na dječiji kognitivni razvoj. Stoga treba da osiguraju odgovarajuće smjjernice, uključenost i podršku za digitalnu aktivnost djece, kažu istraživači.

Vrlo je važno da odgovorna lica razviju i primijene programe za zaštitu i unapređenje razvoja mozga kod djece u digitalnom svetu.

Ključna pitanja

Ograničenje studije, ističu autori, jeste nedostatak istraživanja, možda zato što je ova tema nova, a i tehnologije istraživanja se razvijaju.

Osim toga, analiza nije obuhvatila ključna pitanja kao što je pitanje da li su rane digitalne aktivnosti (npr. vrijeme pred ekranom) ili kognitivni procesi (npr. iskustvo učenja) potakli promjenu funkcije ili strukture mozga, i da li postoje različiti efekti različitih tipova digitalne opreme i načina upotrebe.

Na kraju, autori preporučuju da buduće istraživanje iskoristi tehnike kao što je dugoročno istraživanje o utjecaju ekrana na moždane funkcije, piše Telegraf.