Poznato je da, bez obzira na ogromna rastojanja u svemiru, među nebeskim tijelima dolazi do sudara, bilo da su u pitanju zvijezde, planete ili daleko manja nebeska tijela poput planetoida i asteroida. 

Mjesec tako nastao

Smatra se da je naš Mjesec nastao kao posljedica jednog takvog sudara tokom ranog formiranja Sunčevog sistema, kada je bilo mnogo više ovakvih kolizija.

Do sada smo imali samo teorije i na njima bazirane modele sudara planeta, a sada imamo i vizuelnu potvrdu takvog događaja, piše Extreme Tech.

Sve je počelo kada je astronom amater slučajno uočio ovaj događaj i podijelio ga preko društvenih mreža. On je gledao u inače ni po čemu značajnu zvijezdu 2MASS J08152329-3859234, udaljenu 1.800 svjetlosnih godina od nas. Nakon ovog događaja, kako je ova zvijezda postala posebna, prekrštena je u ASASSN-21qj. Istraživači sa Lejden i Bristolskog univerziteta su na društvenim mrežama podijelili optičke i fotometrijske podatke ove zvijezde. Oštrooki amater astronom je potom posmatrajući zvijezdu uočio anomalije u svjetlosti, kao i neuobičajeno infracrveno usijanje, navode izvori sa Bristolskog univerziteta. Ovo je neočekivano pokrenulo dvogodišnje istraživanje.

Rad objavljen u časopisu Nature objašnjava zašto je kod zvijezde nalik Suncu došlo do povećanja u intenzitetu svjetlosti. Naime, prema nekolicini američkih astronomskih laboratorija dvije planete koje su orbitirale oko zvijezde ASASSN-21qj su ispale iz svojih orbita i sudarile su se. Ove planete okarakterizirane kao „superzemlje“ ili „mini Neptuni“ bile su dovoljno velike da je njihov sudar proizveo vreli i dugoprisutni ostatak infracrvenog zračenja. 

Rotacija oblaka

Zbog toga što se sudar dogodio relativno blizu same zvijezde, na razdaljini od 2 do 16 astronomskih jedinica (astronomska jedinica, AU, daljina je između Sunca i Zemlje), ovaj ostatak infracrvenog zračenja je izgledao kao da je sama zvijezda povećala jačinu svoje svjetlosti.

Nakon inicijalnog povećanja luminiscencije astronomi su posmatrali prigušivanje svjetlosti zvijezde izazvano ostacima sudara planeta, plinovima, komadima planeta i prašinom koji su formirali vreli džinovski oblak oblika diska s rupom u sredini ispred ASASSN-21qj. Ovaj oblak je izazvao pomračenje od 95 posto koje je trajalo oko 900 dana. Na osnovu toga istraživači smatraju da rotacija oblaka oko zvijezde isto toliko traje. Astronomi planiraju da nastave osmatranje oblaka iako sudari a drugim ostacima mogu izazvati postepeno raspršivanje oblaka, a možda i formiranje nove planete od ostataka sudara.

Još nisu jasne okolnosti koje su dovele do sudara. Najlogičnije objašnjenje je prolazak nekog drugog nebeskog tijela velike mase u blizini. Ovakva nebeska tijela mogu izazvati iskliznuće planeta iz svojih orbita i potencijalne sudare.

Daljnja ispitivanja

Ovo potpuno iznenadno posmatranje sudara planeta će svakako utjecati na daljnja ispitivanja i na povećan fokus na zvijezde za koje znamo da imaju planete i na orbite ovih planeta jer nikada se ne zna kada ćemo uočiti neku novu pojavu u beskrajnom svemiru, piše Telegraf.