Nova studija otkriva da djeca s dijagnosticiranim autizmom i ADHD-om mogu imati problema s učinkovitom eliminacijom plastičnog aditiva BPA, što baca svjetlo na potencijalnu vezu između okolišnih faktora i neurorazvojnih poremećaja.

Sveprisutna komponenta

U posljednjih nekoliko desetljeća među djecom je otkriven zabrinjavajući porast dijagnoza poremećaja iz autističnog spektra (ASD) te poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), otkriva najnovije naučno istraživanje. Nova studija ukazuje na potencijalnu ulogu bisfenola A (BPA), uobičajenog aditiva za plastiku, u tom alarmantnom trendu.

BPA je sveprisutna komponenta u plastici i procesima proizvodnje plastike, često prisutna u spremnicima za hranu i piće. Prethodna naučna istraživanja povezivala su BPA s hormonalnim poremećajima, uključujući rak dojke i neplodnost.

Istraživanje koje su proveli naučnici sa univerziteta Rowan i Rutgers u Sjedinjenim Državama fokusiralo se na tri različite grupe djece: njih 66 s autizmom, 46 s ADHD-om te 37 neurotipične djece. Naučnici su posebno ispitali proces glukuronidacije, odnosno hemijskog mehanizma koji tijelo koristi za uklanjanje toksina iz krvotoka putem urina.

Rezultati istraživanja, objavljenog u časopisu PLOS ONE, osvijetlili su primjetan nerazmjer u sposobnosti djece s ASD-om i ADHD-om da učinkovito eliminiraju BPA i srodni spoj zvan dietilheksil-ftalat (DEHP). Taj novootkriveni nedostatak potencijalno izlaže ovu djecu produljenim razdobljima toksičnih učinaka navedenih hemikalija.

Detoksikacija ta dva plastifikatora je ugrožena kod djece s ASD-om i ADHD-om. Posljedično, njihova su tkiva više izložena ova dva plastifikatora, pojašnjavaju autori studije.

Najranjivija djeca s ADHD-om

Zanimljivo je da je smanjena učinkovitost bila najznačajnija u slučaju BPA. Za djecu s ASD-om detoksikacija je pala za otprilike 11 posto, dok je za djecu s ADHD-om pala za 17 posto u poređenju s kontrolnom grupom.

Naučnici sugeriraju da genetske mutacije kod određenih pojedinaca ometaju pravilno uklanjanje BPA iz tijela jer dopuštaju tvari da se zadrži i potencijalno ometa razvoj i funkcioniranje neurona.

Vjeruje se da su ASD i ADHD rezultat složene međuigre genetskih faktora i faktora okoliša, a nova studija naglašava presjek obaju tih faktora. Uprkos tome, bitno je prepoznati da nisu sva djeca s neurorazvojnim poremećajima imala poteškoća u eliminaciji BPA, što ukazuje i na uključenost dodatnih faktora.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se tačno razjasnilo kako se ASD i ADHD manifestiraju u tijelu, bilo tokom prenatalnog razvoja ili kasnije u životu. Trenutni naučni podaci ne uspijevaju utvrditi konačnu vezu između izloženosti BPA i pojave tih poremećaja.