U Zoološkom vrtu "Bioparco" u italijanskoj prijestolnici Rimu posjetioci mogu vidjeti brojne vrste životinja, od sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca do raznih drugih vrsta, javlja Anadolija.

Ipak, posebnu pažnju mnogih privlači mladunče sumatranskog tigra na čije pokrete i poglede niko ne može ostati ravnodušan.​​​​​​

Kako su kazali iz ovog Zoološkog vrta, Kala, žensko mladunče sumatranskog tigra, na svijet je došlo 1. decembra 2023. godine, a prvi put je predstavljeno javnosti 7. marta.

Mladunče Kala uglavnom se ne odvaja od oca Kasiha pored kojeg se često može vidjeti kako se "ponosno" i sigurno igra i šetka.

Prednost u zaštiti

Sumatranski tigar je podvrsta tigra koja živi jedino na indonezijskom otoku Sumatra. Njegova populacija je procijenjena na 400 do 500 životinja, koje uglavnom žive u nacionalnim parkovima. Nedavna genetička istraživanja su pokazala prisutnost jedinstvenih genskih oznaka, koje pokazuju da će sumatranski tigar razviti u posebnu vrstu ako ne izumre. To je dovelo do prijedloga da sumatranski tigar ima prednost u zaštiti od drugih vrsta.

Sumatranski tigar je najmanji od svih tigrova. Mužjaci su u prosjeku dugi oko 2,43 metra i teški 120 kilograma. Ženke su u prosjeku duge 2,13 metara i teške oko 90 kilograma.

Sumatranski tigrovi najčešće se pare tokom zime ili proljeća, a trudnoća traje oko 103 dana. Normalno ženka donese na svijet dva do tri mladunca, a može okotiti maksimalno šest. Mladi se kote slijepi i tokom prvih osam sedmica hrane se mlijekom, a poslije počinju jesti čvrstu hranu.

Mladi jazbinu prvi put napuštaju s dvije sedmice, a počinju loviti sa šest mjeseci. Potpuno sami mogu loviti s 18 mjeseci, a potpuno samostalni postaju s dvije godine. Sumatranski tigrovi žive oko 15 godina u divljini i 20 godina u zatočeništvu.

Zoološki vrt

Zoološki vrt u Rimu je otvoren 5. januara 1911. godine. U to vrijeme, zoološki vrtovi su imali isključivo rekreativnu svrhu, a jedini cilj je bio uživanje javnosti u izlaganju rijetkih i egzotičnih životinja. Međutim, 1935. godine Zoološki vrt je proširen i tada je dostigao sadašnju površinu od 17 hektara koja je uključivala i kuću za gmizavce i veliku volijeru sa geodetskom strukturom, jedinstvenu u Evropi.

Zoološki vrt u Rimu brzo je postao jedan od najvažnijih u Evropi, nadmašujući po ljepoti čak i one u Parizu i Berlinu izgrađene po starim sistemima.

Već 1994. godine rodila se ideja o transformaciji Zoološkog vrta u Biopark (Bioparco), a 1998. godine projekt je ugledao svjetlo dana, sve do transformacije u sadašnji oblik 2004. godine.

"Bioparco" danas služi za očuvanje vrsta kojima prijeti izumiranje, ali i za edukaciju o zaštiti biodiverziteta i razna naučna istraživanja.