Cijeli dan bez ponavljanja ijedne staze, 40 kilometara na skijama, između 15 i 20 uspona različitim liftovima, četiri skijališta, četiri planinska prijevoja, 1.350 metara najniža nadmorska visina i 2.500 metara najviša… Sella Rondu možda i najčuvenijom skijaškom turom u cijelom svijetu, ipak, ne čine samo brojke, piše PLACE2GO.

Dolomiti ili Dolomitske Alpe u Južnom Tirolu na sjeveroistoku Italije su poznate kao jedan od najljepših planinskih lanaca u Evropi. U srcu Dolomita nalazi se Sella, masiv u obliku platoa s nekoliko vrhova od oko 3.000 metara nadmorske visine. Oko Selle su raspoređena neka od najboljih italijanskih skijališta – Val Gardena, Alta Badia, Arabba i Val di Fassa, piše Place2GOva četiri resorta povezana su serijom staza i uspinjača, tako da je moguće napraviti krug i na kraju dana vratiti se na početno mjesto praktično ne skidajući skije, osim naravno prilikom pauza i kad je potrebno ući u kabinsku žičaru. Tura je nazvana Sella Ronda ili u prijevodu s italijanskog krug oko Selle.

Svaki zavoj otkriva novi pogled

Skijanje po odlično pripremljenim i ne previše zahtjevnim stazama vodi kroz predivne pejzaže, uske doline i male alpske gradove. Skijaši mogu uživati u pogledu na stjenovite planine poput 3.343 metra visoke Marmolade ili tek nešto nižeg Boea i odmoriti se uživajući u izvrsnoj lokalnoj hrani i učeći o kulturi u alpskim kolibama koje se nalaze duž staza.

Sella Rondu u pravcu kazaljke na satu (moguće je izabrati i suprotan pravac koji se preporučuje manje iskusnima) odskijao sam sunčanog martovskog dana tokom sedmice, kada nije bilo gužve, u toj mjeri da u nekim trenucima na stazi nisam vidio nijednog smučara.

Činilo se da svaki zavoj otkriva neki novi zadivljujući pogled na Sellu, središnju „kamenu tvrđavu‟ koja se tokom cijelog dana, dok sam je obilazio, činila tako blizu da sam osjećao da je mogu dotaknuti. Prošao sam četiri planinska prijevoja – Passo Campolongo, Passo Pordoi, Passo Sella i Passo Gardena, a zahvaljujući vedrom nebu, s nekih od njih se pružao pogled na stotine okolnih stjenovitih vrhova.

Staze su tog prohladnog dana bile prava poslastica: vrhunski pripremljene, tvrde, na nižim visinama okružene drvećem i blage, na višim otvorene, široke i ponegdje strme.

U oba pravca Sella Ronda, najkraćim preporučenim putem, vodi preko plavih i tek nešto malo više zahtjevnih crvenih staza. U svakom skijalištu lako je doći do mape, a i internet ih je pun. Aplikacija za mobilne telefone MyDolomiti također nudi mogućnost navigacije u oba smjera, a signalizacija je toliko dobra da je teško zalutati.

Naravno, moguće je – a i poželjno – povremeno skrenuti s puta. Moj izbor za „detour“ bili su 3,5 kilometara dugi Saslong, čuvena staza u Val Gardeni na kojoj se već pola vijeka vozi spust za Svjetski kup, te uspon na 2.550 metara visoki Vallon i spuštanje prelijepom crnom stazom u Alta Badiji.

Prvu pauzu napravio sam u jednom objektu na stazi, sunčajući se na ležaljci i kušajući „bombardino‟, lokalni napitak napravljen od punča, ruma i šlaga, a za ručak sam odabrao restoran Dantercepies na 2.300 metara visokoj Paso Gardeni. Na meniju kobasice, kiseli kupus i pivo. Dan je okončao tamo gdje je i počeo, u Corvari, mondenskom gradiću u Badiji, čija se populacija od 1.352 stanovnika zimi uveća za pet puta, kada se

napune mnogobrojni hoteli, pansioni, apartmani i kuće za odmor.

Spa i wellness centri

Sella Rondu je moguće odskijati s kartom Superski Dolomiti, koja je malo skuplja od karte za svako pojedinačno skijalište, ali omogućava pristup preko 1.200 kilometara skijaških staza na 15 skijališta u ovom dijelu Italije.

Zimski odmor u Dolomitima nudi i mnoge druge aktivnosti, poput skijaškog trčanja, sankanja, šetnje po snijegu i još mnogo toga. Ovo područje je poznato po svojim spa i wellness centrima, s odličnim opuštajućim tretmanima nakon napornog dana na stazi.

Tokom cijele godine održavaju se brojne manifestacije, a jedna od najpoznatijih je Ladinia festival u oktobru, koji slavi kulturu i tradiciju Ladina, male etničke grupe sa sjevera Italije koja ima i svoj jezik – ladinski (pripada retoromanskim jezicima).

Dolomiti su bili poprište mnogih bitaka tokom Prvog svjetskog rata, a danas posjetitelji mogu prošetati stazama i rovovima iz tog doba i posjetiti muzeje koji prikazuju povijest i događaje. Postoje i skijaške ture koje idu tragovima „Grande Guerre‟, kako Italijani zovu sukob s početka stoljeća.

Uz sve ovo, Dolomiti su čuveni po lokalnoj kuhinji – gulaš od divljači, tjestenina sa šumskim gljivama, kobasice i kupus, palenta sa sirom, špek, štrudla od jabuka, neka su od izvrsnih tradicionalnih jela koja pripremljena na moderan način bude nostalgiju i upotpunjuju sjajan doživljaj zimovanja u ovom dijelu Italije.

Izlet na Lagazuoi

Skijalište Alta Badia na svom krajnjem istoku skriva jednu od najljepših staza u Evropi. Izlet na planinu Lagazuoi zahtijeva barem pola dana. Prvo se mora doskijati u dolinu do mjesta Armentarola. Tu je potrebno unajmiti taksi (7 eura po osobi) i odvesti se do 20-ak minuta udaljenog prijevoja Falzarego, na početnu stanicu kabinske žičare koja vodi na 2.778 metara visoki vrh Lagazuoi.

Prilikom planiranja obavezno izdvojiti pola sata za pauzu na vrhu, slikanje i uživanje u nevjerojatnom panoramskom pogledu na planine Dolomita – Marmoladu, Civettu, Pelmo, Tofane… Panorama se vedrih dana proteže na nekoliko stotina kilometara.

S vrha vodi crvena staza Armentarola, duga 8 kilometara, koja se spušta do mjesta San Cassiano. Cijelim putem uživat ćete u predivnom krajoliku. Staza prolazi pored prelijepe planinske kolibe Scotoni koju je nemoguće ne posjetiti, a preporučujem da tu i ručate (gril je fenomenalan). Malo niže je još jedna idealna prilika za foto-pauzu, zaleđeni vodopad u podnožju jedne visoke stijene.

Kad se nakon nekoliko sati napokon spustite u dolinu, posljednju dionicu, gotovo po ravnom, moguće je (a i preporučljivo) prijeći uz pomoć ekološki osviještenog ski-lifta: svakih desetak minuta grupu od blizu 40 skijaša vuku dva konja upregnuta u kočiju. Cijena – 3 eura.

Više Germani nego Italijani

Iako se nalazi u Italiji, Južni Tirol se doima italijanskim zapravo koliko i sauerkraut i bratwurst, tradicionalno njemačko jelo koje se može naći na svakom koraku. Nakon raspada Austro-Ugarskog Carstva ova regija je pripala Italiji, ali se njeni ljudi nikad nisu osjećali Italijanima. Zahvaljujući specijalnom autonomnom statusu, ovdje je njemački jedan od dva službena jezika, a većina gradova ima dva imena, jedno italijansko i jedno njemačko (Bolzano/Bozen, Colfosco/Kolfuschg, Selva/Wolkenstein…). Čak i regiju jedni zovu Južnim Tirolom (na njemačkom Sudtirol), a drugi Visokim Aldiđeom (Alto Adige na italijanskom).