Mačke važe za najčišće životinje, međutim to ne znači da ne mogu biti nosioci raznih bolesti. Jako je važno voditi računa o higijeni kako bi se spriječio prenos bolesti, ali ipak postoje situacije gdje se može zaraziti vlasnik. Ovakva oboljenja se nazivaju zoonoze.

Opasnost za trudnice

Zoonoze su bolesti koje životinje mogu da prenesu ljudima. Iako ih ima malo, pojedine zoonoze izazivaju ozbiljne posljedice kod vlasnika.

Toksoplasma gondii, parazit koji izaziva oboljenje toksoplazmozu, prenosi se sa mačke na čovjeka putem inficiranog mačijeg izmeta. Ovaj parazit dospijeva u mačiji organizam putem sirovog mesa sumnjivog porijekla koje ona pojede. 

Mačka koja boravi u zatvorenom prostoru najverovatnije se neće zaraziti, ali ako voli da luta, budite na oprezu. Većina osoba zaraženih toksoplazmozom nema nikakve simptome. 

Posebnu pažnju na mogućnost zaraze ovim parazitom treba da obrate trudnice, jer Toksoplazma gondii napada fetus. U slučaju da se mačka zarazi ovim parazitom, obavezna je zaštita rukavicama prilikom mijenjanja pijeska.

Zarazne bolesti

Mačija groznica lako se prenosi sa ljubimca na vlasnika i to je bakterijska infekcija koja se širi kad zaražena mačka nekoga ogrebe ili ujede ili njena pljuvačka zagadi nečiju otvorenu ranu. Zaraza ovom bakterijom se manifestira crvenilom ili otokom, groznicom, glavoboljom, gubitkom apetita ili iscrpljenošću.

Kampilobakterijska infekcija bakterijom Campylobacter jejuni je bolest koja izaziva dijareju (često krvavu), groznicu i grčeve u stomaku. Vlasnik se zarazi dodirivanjem mačijih tjelesnih izlučevina i neadekvatnom higijenom. Ako mačka obavlja nuždu van kutije sa pijeskom, to mjesto treba očistiti papirnim ubrusima, dobro isprati i dezinficirati. Ova bolest se prenosi i putem vode i nepasterizovanog mlijeka.

Đardija se može dobiti na više načina, ne samo od mačke, već i od bilo koje druge životinje i kao parazitska dijareja, prenosi se zaraženom stolicom ili vodom. Ako vlasnik primjeti kod mačke mekanu, pjenušavu, blijedoobojenu ili masnu dijareju, sa viškom sluzi i izuzetno jakim mirisom, treba odmah da je odvede kod veterinara.

Uporni podstanari

Udomljeno mače ili odraslu mačku treba pregledati da bi se otkrilo ili eliminiralo prisustvo glista. One liče na okrugle crve, a kod mačaka se obično viđa Tokocara cati. Vlasnik i drugi ljudi u okruženju mačke će se zaraziti glistama, pogotovo u oblastima sa lošom higijenom. Ukoliko mačka ima gliste, vlasnik treba da briše i dezinficira svaku površinu sa kojom ona dođe u dodir, i da primjeni tretman preparatima koji uklanjaju parazite iz organizma.

Iako se prenosilac kožnog lišaja zove "ringvorm" (prstenasti crv), riječ je o gljivičnoj infekciji koja zahvata dlaku, kožu i nokte mačke i čovjeka. Klasični simptomi su lezije na koži glave, ušima i prednjim šapama. Zaraženo područje je u obliku kruga, sa nepravilnom crvenom ivicom čistog središnjeg dijela i bez dlaka, a koža se ljušti i postaje suha. Ako vlasnik primjeti "ćelave" dijelove na tijelu mačke, potrebna je momentalna terapija, jer se stanje brzo pogoršava. Spore kožnog lišaja mogu da prežive na tkaninama i površinama do godinu dana.

Šuga navodno ne može da se prenese sa mačke na čovjeka, ali je to ipak moguće, jer šugarac ulazi u kožu i izaziva svrab i lezije. Tretman kod ljudi obično podrazumijeva upotrebu masti koje ublažavaju svrab, detaljno čišćenje i dezinficiranje odjeće i posteljine.

Starije mačke

Bolovi u stomaku mačke mogu biti izazvani prisustvom pantljičare ili njenih jaja, a znaci da mačka ima ovog parazita su tragovi u fecesu nalik zrnima riže. Mačiji izmet ne treba dirati golim rukama, jer se na taj način možete zaraziti i salmonelom. Salmonelu mačka može da unese ako pojede neku pticu ili sitnu životinju, pa ne treba dozvoliti da jede živu hranu van kuće.

Trihofitozu izazivaju gljivice iz roda Trichophyton koje ulaze duboko u kožu i zahvataju šape, nosni greben ili tjeme, na koži se pojavljuju kružni plikovi koji su otečeni i lako se skidaju, a ispod njih ostaje vlažna i jarkocrvena rana. Kod ljudi, klinička slika trihofitoze zavisi od zahvaćenog mjesta i vrste uzročnika. Uz povišenu tjelesnu temperaturu, promjene su vidne na glavi, u vidu manjih okruglih žarišta sa sivkastim ljuskicama. Koža svrbi i postaje crvena, a ivice ranica se ljuspaju.

Od bolesti mačije ogrebotine pate osobe koje ujede ili ogrebe mačka zaražena bakterijom Bartonella henselae. Simptomi su glavobolja, temperatura, otok limfnih žlijezda i umor.

Opasnost od bjesnila

Zoonoze su opasne za bebe i malu djecu, trudnice i starije osobe, kao i za ljude sa oslabljenim imunološkim sistemom, oboljele od kancera i drugih teških bolesti.

Kontrolni veterinarski pregledi i redovna vakcinacija mačke gotovo će onemogućiti pojavu bolesti od koje su umirali životinje i ljudi. 

Bjesnilo je danas skoro iskorijenjeno, ali se javljaju sporadični slučajevi zaraze divljih životinja koje mogu da ugroze ljubimce, ako blisko kontaktiraju. Vakcinisane kućne mačke gotovo sigurno se neće zaraziti bjesnilom, ali napuštene mačke sa ulice mogu biti prenosioci virusa bjesnila koji prenose bolesne lisice i glodari.