Ako krajem septembra ili početkom oktobra prošetate do bilo koje pijace ili cvjećare, naići ćete na sitno cvijeće u bijeloj, ljubičastoj, ružičastoj i crvenoj boji, koje je tada ljepše nego ikada.

Riječ je o cvijeću po imenu erika, koje, dok se druge biljke spremanju za zimski počinak, dolazi do punog izražaja.

Vrlo često dolazi do zabune, pa se poistovjećuju erika i vrijesak, ali između te dve biljke postoje razlike. Vrijesak ima mnogo manje listiće, ima sitnije cvijeće i cvjeta ljeti i tokom jeseni, dok su erike u punom cvatu tokom hladnijih dana, posebno u kasnoj jeseni, zimi i u rano proljeće.

Zbog svojih svojstava one su najbolji mogući ukras naših jesenjih i zimskih balkona.

Vole niske temperature

Najčešći razlog zbog kojeg mnogi upravo u jesenjim mjesecima posežu za erikama jeste taj što njima odgovaraju niske spoljašnje temperature. Temperatura koja se kreće između 5 i 15 stepeni idealna je za njihov rast i razvoj.

Vole povremenu izloženost sunčevim zracima i u tom slučaju mogu mijenjati boju, ali one nisu od presudne važnosti za njihovo cvjetanje. Čak i ako je vaš balkon okrenut sjevernoj strani ili u zimskim mjesecima dobija samo sat-dva sunčeve svjetlosti dnevno, erikama to neće smetati.

Daju neodoljivu boju balkonu

Erike dolaze u bijeloj, ružičastoj, ljubičastoj i crvenoj boji. U vrijeme kada se naš balkon prazni i s njega nestaje zelenilo, erike će mu dati neodoljivu boju koja će uljepšati i najtmurniji zimski dan.

Idealne su za međusobno kombinovanje, s tim da se u istoj saksiji među njima mora ostaviti barem 15 centimetara razmaka za razvoj korijena, i tako se mogu dobiti brojne kombinacije paleta boja, zavisno od ličnog ukusa ili boje balkona.

Vrlo su jednostavne za održavanje

Još jedna njihova prednost ogleda se u tome što one zaista zahtijevaju minimalno pažnje, a daju mnogo.

Jednom kada posadite erike u saksije, koje obavezno moraju imati rupice na dnu za što bolju drenažu koja je presudna za uspjeh te biljke, zalijevat ćete je jednom do dva puta nedjeljno. Kada se nakon nekoliko nedjelja naviknu na svoje novo okruženje, dovoljno je čak i samo jedno zaliijvanje svakih sedam dana.

Osim dobro dreniranog tla i ranije spomenutog povremenog sunca, ne trebaju im nikakvi posebni uslovi. Štaviše, dodatno đubrivo može samo da im šteti pa stručnjaci savjetuju da se ono svakako mora izbjegavati.

Nakon zimskih mjeseci potrebno je samo ukloniti eventualne osušene cvjetove i grančice kako bi se omogućio rast novih proljetnih cvjetova.