Djeca nerijetko u školi obavljaju sve samostalno, pritom ne ističući da postoji neki problem oko izvođenja, međutim, kod kuće je druga priča.

Čest problem

Odjednom im je potrebna pomoć za odlazak u toalet, oblačenje i slično, a dinamika u kojoj su djeca sposobna za više neovisnosti, ali se oslanjaju na pomoć roditelja, čest je problem u praksi psihologa.

U školi djeca prate jasna očekivanja svojih učitelja, koja potiču samostalnost i grade njihovo samopouzdanje. Međutim, kod kuće roditelji nesvjesno pojačavaju dječiju potrebu za pomoći, što stvara obrazac prema kojem se osjeća manje sposobnim.

Kroz proces razumijevanja djetetovog ponašanja roditelji mogu shvatiti da se bespomoćno ponašanje često povezuje sa strahom od dobijanja manje pažnje. Naime, djeca se često boje da bi veća neovisnost mogla dovesti do manje povezanosti s roditeljima.

Dobiti na vremenu

Jedan od načina da omogućite neovisnost svom djetetu jeste da mu objasnite kako će izvršavajući svoje odgovornosti zapravo dobiti na vremenu koje može provesti sa porodicom. 

Važno je ostati dosljedan, a postavljanje čvrstih granica s ljubavlju pomaže djeci da steknu neovisnost i samopouzdanje.

Čak i kada je roditeljima teško nametnuti ograničenja, čineći to smireno i bez frustracija, djeci se omogućuje da rastu i funkcioniraju neovisnije. Ono što djeca žele nije uvijek ono što im treba, a granice su oblik ljubavi i podrške.