Roditeljstvo je jako izazovan zadatak, a kada su u pitanju velika osjećanja djece, važno je imati pravilan pristup.

Ne rugajte se

Ako dijete osjeća stres, strah važno je razgovarati o tim osjećanjima. Nikada se nemojte rugati djetetu, čak i ako osjećate da je situacija opravdana.

Manje otporno dijete će reagirati negativno i plakati ako ga odrasla osoba zadirkuje ili ako učini da se dijete osjeća manje poželjno ili sposobno. Djeci treba govoriti da su divna, živahna i snažna s velikim potencijalom da budu izvrsna u bilo čemu što odluče raditi u životu. Također im se specifičnim opisima treba reći da je to što rade odlično.

Ako je dijete voljno izraziti svoje najintimnije strahove, vodite ga imenujući kako se osjeća. Upitajte ga plaši li se te mu objasnite da u redu bojati se i procijenite kako se osjeća.

Pohvalite ga

Kleknite pored djeteta i ostanite mu blizu. Predložite govor koji bi mogao biti ono što ono osjeća. Ako oponaša govor, vjerojatno osjeća ono što Vi predlažete. Pohvalite ga što je odlučio da se otvori i prizna.

Pričajte priče o izmišljenim likovima koji osjećaju zabrinutost, strah ili tugu ili su otvoreno hrabri u nevolji.

Razgovarajte o likovima i potom upitajte svoje dijete što proživljava kada se ono tako osjeća.

Svaka od njih javlja se sa svojom idejom i pokazuje svoje strahove i hrabrost. Nakon čitanja Vi i Vaše dijete možete odglumiti priču izmjenjujući se dok pokazujete svakog od likova. Čineći to, svojem djetetu pomažete govoriti o strahovima životinja, kao i o svojim strahovima.

Stvaranje priče

Još jedna tehnika je da svom djetetu pomognete izgraditi situaciju igre u kojima ono može prolaziti svoje osjećaje o negativnim situacijama. Roditelji i učitelji mogu potaknuti djecu na stvaranje tema priča koje uprizoruju gubitak ili strahove.

Tokom igre razgovarajte o iskustvu i pridružite se igri predstavljajući jedan od likova. Naprimjer, neka se djeca boje tokom vatrogasne vježbe, a učitelji mogu napraviti scenarij za igru za „zamišljenu vatrogasnu vježbu“ sa zamišljenim vatrogascima.

Kada djeca koriste negativne rečenice poput: „ Nije me briga!“, „ Ja u tome nisam dobar.“ ili „ Ja to ne mogu!“, pokušajte pronaći nove riječi koje sugeriraju da postoji prostor za poboljšanje i da djete ne bi trebalo osjećati stres zbog neuspjeha. Potaknite dijete na korištenje jezgrovitog, jasnog govora koji može izraziti osjećaj poput ovoga: „ Ja nisam izvrstan, ali ja to mogu. Ne sviđa mi se ovo, ali ja ću probati. Možda uspije!“