Tinejdžerima nije nimalo lako. Pored brojnih hormonalnih promjena koje utječu na fizički izgled i oscilacije u emocijama, tu je i dodatni pritisak sredine i društva.

Ukorijenjen u samoporažavajućim mislima i uvjerenjima, stid se može manifestirati u različitim oblicima, od osjećaja trajne neadekvatnosti do borbe s povjerenjem i samoizražavanjem.

Misli odrasle djece povezanih sa stidom pletu mrežu samoporažavajućih ponašanja koja ometaju lični rast i održavaju cikluse patnje.

Nikad nisam dovoljno dobar

Ovaj samogovor često je prisutan kod odrasle djece koja se grde zbog neispunjavanja nevjerojatno visokih standarda (bilo onih koje su sami nametnuli ili onih koje su nametnuli drugi), što dovodi do osjećaja srama i neadekvatnosti.

Ne vjerujem nikome

Odrasla djeca koja se bore sa stidom sklona su vjerovati da su sama po sebi nedostojna ljubavi i poštovanja. 

Ovo se uvjerenje može manifestirati kao nevoljkost da se vjeruje drugima te strah od odbijanja i daljnje sramote.

Moja osjećanja i misli su sramotni

Odrasla djeca u emocionalnoj boli mogu internalizirati uvjerenje da su njihovi osjećaji i misli pogrešni ili sramotni.

Kao rezultat toga mogu potisnuti svoje emocije i autentično “ja”, kako bi izbjegla strah od osude ili kritike od drugih.

Osjećaj odgovornosti

Odrasla djeca koja se bore sa stidom često osjećaju nesrazmjeran osjećaj odgovornosti za tuđe probleme. 

Mogu sebe kriviti za porodične sukobe ili tuđu nesreću, jačajući osjećaj stida i nedostojnosti.

Ne zaslužujem sreću

Ovaj samogovor proizlazi iz toga što odrasla djeca vjeruju da su sama po sebi manjkava ili da ne zaslužuju pozitivna iskustva. 

To dovodi do samosabotaže i nevoljnosti da se slijede ciljevi ili odnosi koji bi mogli donijeti ispunjenje.

Pomoć roditelja

Kao roditelj odraslog djeteta možete učiniti sljedeće:

1. Potaknite otvorenu komunikaciju: stvorite sigurno okruženje za svoje odraslo dijete da izrazi emocije bez straha od osude

2. Normalizirajte neuspjeh: podijelite lična iskustva neuspjeha kako biste pokazali njegovu univerzalnost i naglasili prilike za rast

3. Promicanje samosuosjećanja: potičite ljubaznost prema sebi i izazovite samokritične misli

4. Istaknite prednosti: pomozite svom odraslom djetetu da prepozna svoje snage i slavi postignuća

5. Postavite realna očekivanja: izbjegavajte nametanje nerealnih ciljeva i podržavajte ostvarive ciljeve

6. Vodite primjerom: modelirajte zdrave mehanizme suočavanja i pokažite važnost traženja pomoći kada je potrebna

7. Zagovarajte brigu o sebi: naglasite važnost davanja prioriteta fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj dobrobiti

8. Ponudite bezuslovnu ljubav: uvjerite svoje odraslo dijete u svoju nepokolebljivu ljubav i ponos na to tko on jest

9. Potaknite traženje profesionalne pomoći: preporučite terapiju ili savjetovanje ako osjećaji srama i dalje postoje unatoč naporima da ih se riješi.