Tokom trudnoće i nakon poroda žena doživljava, osim prijatnih, i neprijatna osjećanja: strepnju, dileme i zabrinutost koje mogu biti različitog intenziteta. Ove reakcije su normalne, međutim, ako otežavaju svakodnevno funkcioniranje žene i brigu o bebi kao i odnose s bliskim osobama, potrebno je potražiti stručnu pomoć

Pokazati razumijevanje

- Najčešći mentalni poremećaji, sa kojim se trudnice i porodilje susreću su depresija i anksioznost. Sniženo raspoloženje, gubitak interesovanja usred osjećaja bespomoćnosti, beznadežnosti i ideje da život nema smisla su odraz depresije, dok povišena napetost, stanje konstantnog grča, zabrinutost i briga karakterišu anksioznost - kazala je Bulić.

Ta stanja apsolutno ne znače da je neko psihički slab, navela je, niti išta govori o trudnoći, trudnici ili bebi i treba da se tretira kao bilo koji drugi zdravstveni izazov koji se može desiti i za koji nas niko ne bi držao odgovornima. Jako je bitno pokazati razumijevanje jer je stigmatizacija trudnica i porodilja još  velika, čemu doprinose i nerealna očekivanja okoline.

- Kada smo bolesni ili imamo neku povredu, onda je logično da se odmorimo i posvetimo ozdravljenju, a kada se žena porodi, onda počinje neko takmičenje ko se prije oporavio, ko je prije izašao u šetnju, ko se prije vratio u formu itd. Sva ta očekivanja od žene stvaraju još veći problem i utjecaj na njeno mentalno zdravlje - objasnila je Bulić.

Oblici postporođajnih stanja

- Baby blues (postporođajna tuga) se javlja 2-5 dana nakon poroda i traje otprilike mjesec. Tu fazu prolazi čak 90% porodilja. Na pojavu baby bluesa utječu mnogi faktori, a karakteristično za taj period su nagle promjene raspoloženja, ranjivost, manjak energije itd. - objasnila je Bulić.

Također, navodi, postporođajna depresija se javlja uglavnom u prvih 4-8 sedmica nakon porođaja, ali je moguće da se javi i kasnije, tokom prve godine bebinog života. Simptomi depresije su dugotrajniji i ozbiljniji, a podrzaumijevaju nedostatak energije, poremećaj spavanja i hranjenja, razdražljivost i plačljivost, nedostatak interesa za život i osjećaj nesposobnosti. Neke majke su to stanje opisivale kao „da nisu voljele svoje dijete“, ali nije bilo to u pitanju nego, kako kaže, skup tih simptoma ih je naveo da tako misle. Ovo stanje se uglavnom vrlo uspješno liječi adekvatnim savjetovanjem i psihoterapijom.

- Nažalost, postoje i jako teška stanja poput postporođajne psihoze kod koje su prisutne paranoje, nagle i velike promjene raspoloženja te halucinacije koje mogu biti i slušne i naređujuće pa se u tom stanju može desiti da majke oduzmu život sebi ili djetetu. U takvoj situaciji je obavezna hitna medicinska pomoć, hospitalizacija i farmakoterapija. Dobra vijest je da je, uz adekvatnu terapiju, moguć potpuni oporavak - zaključila je Bulić.

Poklon ženama

Svoju knjigu, koja se bavi upravo ovom temom, Bulić je odlučila da pokloni svakoj trudnici ili mami kojoj je potrebna i na taj način digne svijest o ovim stanjima i pomogne, a potrebno je samo poslati upit.

- Namjera mi je bila da je svima razumljiva, da odgovori na pitanja i ako se neka trudnica ili mama bude malo bolje osjećala nakon čitanja, moja misija je ispunjena - istaknula je Bulić.