Prvi utisci i prve navike najvažniji su za dalji život djeteta. Navike koje se u toku ranog djetinjstva steknu, prate čovjeka kroz cijeli život kao dobar temelj za rad prvo u školi, a zatim u društvu uopće, prenosi Zelena učionica.

Izuzetna važnost

Ukoliko dijete u porodici stekne “naviku da ne radi” ili ako navikne da neko stalno nešto obavlja umjesto njega, stvaraju se velike teškoće za njegov razvoj. Takva djeca u većini slučajeva ne poštuju svoje roditelje, nisu samostalna, uvijek žele da obaveze za njih drugi obavlja, što će kasnije prouzrokovati njihovo teže snalaženje. Zato je stjecanje radnih navika od izuzetne važnosti, posebno za porodice gdje su oba roditelja zaposlena.

Prve navike koje se postepeno uvode, formiraju se bez većeg udjela procesa učenja. Što je dijete starije, faktor rasta prestaje biti značajan, a uloga učenja postaje sve veća. Zahvaljujući učenju mnoge navike se održe i onda kada prestane djelovati motiv koji ih je izazvao. Zato, navike koje se kod djeteta na vrijeme razviju, prate njegovu, kasnije u potpunosti, oformljenu ličnost kroz čitav život.

Djeca mlađeg uzrasta

Kada govorimo o navikama, tada isključivo mislimo na pozitivne navike pod kojima se podrazumijeva čuvanje i njegovanje zdravlja, kulturno ponašanje, pa zatim i navike za umni i fizički rad. Zbog izostanka pravilnog vaspitanja, mogu se razviti i loše navike. 

Od navika posebno treba razvijati: higijenske navike, navike kulturnog ponašanja i radne navike koje, ako su na vrijeme usađene, kroz život mogu biti od presudnog značaja za uspjeh pojedinca.

Higijenske navike

Higijenske navike doprinose fizičkom jačanju organizma i čuvanju dječijeg zdravlja. Dijete treba da se navikne da higijenski živi, da se prijatno osjeća u čistom i urednom, a tek kasnije dolazi do svijesti djeteta i potreba za tim. 

Ove navike stvaraju potrebne preduslove za dobar umni rad, pomažu pri planiranju potrebnog režima rada, bude osjećaj svježine i energije. Pod higijenskim navikama se podrazumijevaju navike za održavanje lične higijene, higijene odjeće i obuće i životnog okruženja.

Kulturno ponašanje

Ove navike omogućavaju djetetu da se što bolje snađe u društvu vršnjaka i odraslih. Ako ga od malena naviknemo da se pristojno ponaša, pomogli smo mu da se što prije osamostali, da sa lakoćom stupa u kontakte sa vršnjacima i odraslima. 

Dobro formirane navike kulturnog ponašanja od posebnog su značaja u momentima djetetovog prvog kontakta sa školom koja predstavlja novu sredinu i sasvim novi životni doživljaj. Loši maniri iskazani u grubosti i nepoštovanju okoline uvijek izazivaju osudu, te se javljaju kao obilježje negativnih crta djetetove ličnosti.

Radne navike

Radne navike imaju posebnu vrijednost za život svakog pojedinca. Nastaju formiranjem djetetovog pravilnog odnosa prema radu i njegovim postepenim uvođenjem u rad. 

Prilikom formiranja radnih navika, posebnu pažnju treba obratiti na uzrast djeteta i njegove mogućnosti, jer za radne navike važi princip da zadatke koje postavljamo i dužnosti na koje dijete navikavamo, moramo odmjeriti u skladu sa njegovim mogućnostima i sposobnostima. Veliku ulogu u formiranju radnih navika imaju primjeri odraslih.

Dijete se navikava na rad ili na besposličarenje, prvenstveno ugledajući se na svoje roditelje sa kojima se identificira. Ako roditelji izbjegavaju rad, onda se u takvoj porodici ne mogu njegovati radne osobine djeteta, niti ono u radu može osjetiti zadovoljstvo. 

Takav rad je za dijete teret i prinuda, a ne životna potreba. Zato bi trebalo da nastojimo da se dijete samo brine o svojoj odjeći, da je slaže nakon upotrebe i ostavlja na određeno mjesto, kao i to da vodi računa da odjeću ne isprlja ili iscjepa.

Postepeno formiranje

U skladu sa uzrastom djeteta, roditelji bi trebalo da postepeno formiraju navike vezane za obavljanje kućnih poslova. Time se dijete privikava na uspostavljanje nužnih radnih odnosa, više cijeni rad drugih i postaje upornije, nastoji da se dokaže među ukućanima i vršnjacima, uči se da izdržava radne napore i da radi ono što treba, a ne samo ono što je zanimljivo. 

Radom u kući, stječu se radne navike, ali i spretnost i izdržljivost, upoznaje se jedan broj jednostavnijih radnih operacija, a sve to će u kasnijem periodu biti od neprocjenjivog značaja za učenje i savlađivanje stručnog, profesionalnog rada. Poslovi koje dijete može da obavlja u kući su raznovrsni, počevši od brisanja prašine, spremanja igračaka, sređivanja polica, zalivanja cvijeća, do pomaganja u pranju i brisanju suđa.

Da bi se pravilno razvile navike za rad, dijete treba konstantno podsticati i bodriti da samo obavi svoje dužnosti. Kontrola djeteta ne smije biti suviše nametljiva, ali mora biti stalna. 

Ako dijete ne obavlja dobro određeni posao, ne treba ga zbog toga kritikovati, već mu pokazati kako se to radi i vratiti ga da ono to samo uradi. Ovo je značajno zbog vježbanja dječije volje i njenog očvršćivanja jer se razvija osjećanje dužnosti da se svaki posao treba obaviti korektno i do kraja.