Autizam je kompleksni razvojni poremećaj koji može da bude praćen jakom uznemirenošću. Svako od nas na određeni način reagira na stresnu situaciju, s tim što su reakcije autističnih osoba dosta burnije i dugotrajnije. 

Za razliku od vršnjaka koji nekim „ispadima“ pokušavaju da pridobiju pažnju, ili preokrenu situaciju u svoju korist, uznemirenost kod autistične djece je intenzivan odgovor na fizički ili emocionalni stres, bez bilo kakvog posebnog plana. Sve može biti posljedica uzbuđenja, senzacija, frustracije, pojačane anksioznosti. Djeca s jačim oblikom autizma mogu imati ove napade svakodnevno.

Autizam se može javiti u svakoj porodici

Autizam je poremećaj koji se može javiti u svakoj porodici. Uznemirenost mogu da isprovociraju određeni zvuci, dodir, ukus, miris, vizuelni prikaz ili samo pokret. Autistična djeca su posebno osjetljiva na nagle i neočekivane promjene dnevne rutine. Moguće da im smetaju neudobne cipele ili garderoba, da im je pretoplo ili hladno, ali da ne znaju kako da na pravi način izraze nezadovoljstvo.

Autistična djeca imaju slabiju kontrolu nad emocijama, pa su kod njih dosta češće situacije koje izazivaju jaku uznemirenost. Jaka emotivna reakcija može biti isprovocirana i poteškoćama u razumijevanju društvenih normi i konvencija.

Šta sve izaziva jak stres kod autističnog djeteta

Nije uvijek jednostavno prepoznati situacije koje ne gode autističnom djetetu. Jaki mirisi, naprimjer, sveže farbe ili hrane, blješteća svjetla, glasni zvuci, promjene na putu od kuće do škole, mogu da izazovu burne reakcije. Moguće je da dijete neće u svim situacijama isto reagirati, pa tako zvuk koji je bio nepodnošljiv u utorak, u četvrtak ne mora da izazove nikakvu posebnu nelagodnost.

U prepunom kinu, posebno ako očekuje crtani film kojem se raduje, dijete može biti sasvim dobro, dok će stresno reagirati na gužvu u tržnom centru. Roditeljima je, iz ovih razloga, nekada veoma teško da odrede šta će izazvati jak stres kod djeteta. Mnogo bolja opcija jeste, ako je moguće, pokušati naučiti dijete da kontrolira svoje emocije.

Postoje tehnike koje, i pored mogućnosti greške, mogu biti od pomoći. Posebno su biti oblici terapije igrom koja ima za cilj da „utrenira“ mozak da na određene načine reagira na dodir, zvuk, sliku i pokret.

Autizam i kućni ljubimci

U slučaju anksioznosti djetetu mogu da pomognu brojanje, duboko disanje, gledanje umirujućeg videosnimka ili čitanje omiljene knjige. Senzorne igračke, ali i loptice koje se stišću u šaci, igranje glinom mogu da smire dijete. Ljuljačka na otvorenom ili zatvorenom prostoru može biti od velike koristi. Prsluk ili ćebe mogu pružiti djetetu osjećaj sigurnosti. Smatra se da kućni ljubimci ljekovito djeluju u stresnim situacijama, posebno kod djece s autizmom.

Kako prepoznati znake uznemirenosti

I najbudniji roditelj može biti suočen sa iznenadnom i jakom uznemirenošću djeteta. Zato je bitno, ako je moguće, na vrijeme prepoznati znakove uznemirenosti. Savjet je da se prate promjene u okruženju – da li su vrata zatvorena ili otvorena, da li je stišana ili pojačana muzika. Pitajte dijete kako je, ako niste kod kuće ponesite na put omiljene igračke djeteta. Nastojte da budete smireni.

Preporuka stručnjaka jeste da ne pokušavamo da objašnjavamo situaciju, jer bilo kakvo rezonovanje neće utjecati i na visoko funkcionalno dijete. Ne ignorirate potrebe djeteta, ne ostavljajte ga samog, djeca s autizmom neće do kraja biti svjesna opasnosti. Nepoznate osobe neće smiriti situaciju i pored najboljih namjera, moguće je da samo dodatno uznemire dijete.

Autizam traži ljubav, strpljenje i trpljenje, a ne restriktivne dijete

Poslije napada dijete se može osjećati uznemireno, potrebno je izvjesno vrijeme da dođe do oporavka. Slušanje omiljene muzike ili igračka mogu da pomognu da se situacija vrati u normalu. Potrebno je da smo svjesni da autistična djeca ništa ne „izvode“ i da nisu proračunato „bezobrazna“ kako bi ostvarila neki cilj.