Porodični život za neke ljude može da bude previše, pa se mnogi osjećaju “zarobljeno” zbog konstantnog “zvocanja”.Za Veja Đijangua, Kineza koji ima oko 60 godina, rješenje je bilo da se preseli na međunarodni aerodrom u Pekingu, gdje, kako navodi, živi već 14 godina, da bi mogao da puši i pije koliko želi.

U čekaonici ima svoju vreću za spavanje, hranu i ostale potrepštine. Kaže da se neće vraćati kući jer bi onda bio primoran da prestane da puši i pije.

Porodica mi je rekla da ako želim da ostanem kod kuće, moram da prestanem da pijem i pušim. A ako to ne mogu, onda da im dam svoj “mjesečni džeparac” koji dobijam od države, koji iznosi 119,43 funte. Ali kako bih onda kupovao cigarete i alkohol - pita se Đijanguo.

Njegov dom je inače udaljem oko 19 kilometara od aerodroma. “Preselio” se 2008. godine i “skrasio” na terminalu 2, koji je najtopliji, ali ponekad ode i do terminala. Kada je napustio porodicu prvo je spavao po željezničkim stanicama. Kako kaže, prestao je da traži posao, bez kog je ostao kada je dobio otkaz u fabrici, jer je bio “previše star”, iako je tada imao oko 40 godina.

Kako je ispričalo osoblje aerodroma, Đijanguo je bezopasan, mada umije da bude bučan kada se napije. Iako su ga u nekoliko navrata ohrabrivali da ode, to im, za sad, nije uspjelo.

 On nije jedini stanar aerodroma, jer ih je tokom 2018. godine bilo šestoro. Jedan među njima bio je “ozloglašen” zbog toga što je sa svog radija glasno puštao operu.