Poznato je da se u moru narodnih vjerovanja nalaze i urokljive oči, tj. uvjerenje da neko svojim pogledom može da probije našu nevidljivu zaštitnu opnu koja kao druga koža prima na sebe sve energetske utjecaje izvana. 

Iako mladi danas ne znaju tačnu definiciju ovog uroka, mnogi kažu da ne vjeruju u ovo staro vjerovanje, koje možda i ima veze sa psihologijom i pedijatrijom. 

Ovakvi utjecaji nisu opasni po odraslu, zdravu osobu, ali su zato tek rođena djeca vrlo osjetljiva na urokljive oči, te naš narod posebno novorođenčad nastoji da sačuva od uroka. 

Često se čuje da bebu ne treba nikome pokazivati ​​osim bliskoj rodbini dok ne napuni tri mjeseca – zbog uroka. Moguće je da u toj narodnoj mudrosti ima dubokog smisla. 

Uočeno je da ima osoba s naročitim, prodornim i čudnovatim pogledom koji djeluje vrlo neprijatno i teško se podnosi. Takve oči češće se sreću kod žena, i to mahom starijih. Čovjek se pod takvim pogledom osjeća neprijatno i zbunjeno. 

U srednjem vijeku takve žene bile su proglašavane vješticama i javno spaljivane na lomačama. 

Savremeni bioenergetičari smatraju da su bebe u prvim mjesecima života naročito osjetljive na tuđu energiju i nemaju dovoljno jaku zaštitnu auru. 

Istraživanja su pokazala da je biopolje bebe u tom dobu sedam puta slabije nego kod odrasle osobe. Bebe mogu da se razbole čak i ako su neko vrijeme bile u prisustvu bolesne, ali ne i zarazne u običnom smislu osobe. 

Zato se preporučuje da se beba barem do godinu ne izlaže nepotrebno pogledima stranaca, posebno kad spava, jer je tada njena zaštita oslabljena. 

Na Istoku se smatralo da čak i majčin pogled može biti štetan za dijete ukoliko je prepun negativnih emocija i bebi treba da prilazi samo u smirenom stanju. Ovo shvatanje danas potvrđuju i moderna psihologija i pedijatrija. 

Izraz ''zlo oko'' poznato je i u islamskom svijetu, gdje postoji čak i izreka da je zlo oko uzrok smrti polovine čovječanstva. 

Zlo oko je smatrano odgovornim i za mušku impotenciju i žensku neplodnost, kao što postoji i vjerovanje da ono može upropastiti nečiju žetvu, na osnovu čega je nastao čitav niz ratarskih običaja u cilju zaštite od uroka, gdje urokljive oči zauzimaju počasno mjesto. 

Prema tome, pažljivo s očima, kako svojim tako i tuđim.