Otok zmija nije imaginarna lokacija iz noćnih mora ili hororaca, već stvarno mjesto koje ljudi zaista tako zovu, iako je lokalno još i poznat pod nazivom Ilha de Queimada Grande.

Udaljen je oko 30 kilometara od obale brazilskog Sao Paula, a iz zraka izgleda zapanjujuće lijepo - s obiljem zelene vegetacije, prekrasnom stjenovitom obalom, okupan u suncu i okružen kristalno čistim morem.

Jedna na svaki metar zemlje

Međutim, ideja surferskog raja i egzotične lokacije za odmor brzo pada u vodu - jer otok zmija nije taj naziv dobio zahvaljujući svom obliku, već zato što je dom najsmrtonosnijim zmijama na svijetu, kojih je tamo doslovno na hiljade. Na Zemlji ne postoji mjesto na kojem je koncentracija zmija otrovnica veća - ističu naučnici.

Budući da njegova površina iznosi tek 0,45 kilometra kvadratnih - računica je jasna, tamo ne samo da ćete zasigurno vidjeti zmiju, već ćete vidjeti na stotine njih, odnosno jednu zmiju na svaki metar zemlje.

Nije ni čudno kako na tom otoku ljudi ne žive, a jedini dokaz ljudskog postojanja čini svjetionik izgrađen kako bi se izbjegli brodolomi. Neko je morao izgraditi svjetionik i upravljati njime, a prema Smithsonianu je u ranim 1900-ima na otoku živio čovjek zadužen za to. Prema predaji, posljednji svjetioničar i njegova porodica nisu preživjeli, jer su navodno zmije ušle u njihov dom kroz otvorene prozore.

Druga strašna priča govori o ribaru čiji se čamac nasukao na obalama otoka, pa se on morao iskrcati. Dok je pokušavao ubrati banane, zmije su ga zaskočile s drveta. U pokušaju bijega do obale, navodno je ugrizen više od desetak puta.

Zmija čiji otrov otapa meso

Vrsta jamičarke iz porodice ljutica ostale su zatočene na otoku kada je narastao nivo okeana oceana i od odvojile otok od kopna. Prirodna selekcija u kontekstu evolucije omogućile su da se zmije prilagode svom novom okolišu, došlo je do porasta u populaciji jer nisu imale prirodnih neprijatelja, a s druge strane pregršt hrane.

Zmije se hrane uglavnom pticama, ali ako dođe do ugriza čovjeka važno je znati kako otrov zlatne zmije doslovno otapa ljudsko meso na mjestu ugriza te je čak pet puta jači od otrova zmijskog rođaka s kopna.

Smrtonosna vrsta koja se lokalno naziva Ilha de Queimada Grande poprilično je nepoznata, a razlog leži u tome što joj je ovaj otok jedini dom. Ima prekrasnu zlatnu boju, a glava joj je u obliku koplja. Ta je porodica zmija odgovorna za oko 90 svih smrtnih slučajeva ugriza u Brazilu. Na primjer, ako vas ugrize u kontinentalnom dijelu Brazila i ne primite lijek, smrtnost iznosi oko 10 posto.

Čak i s protivotrovom šanse za smrt iznose oko 3 posto, a simptomi uključuju zatajenje bubrega, krvarenje u mozgu, krvarenje u crijevima i nekrozu mišićnog tkiva. No, to su i dalje zlatne zmije kopna - sada zamislite što radi ona pet puta potentnija s otoka.

Gore od najgoreg

Zamislite najgori mogući scenarij ugriza zmije. E, pa, još gore, kažu stručnjaci. Primjerice, ugriz crne mambe "gasi" nervni sistem, paralizira žrtvu te u 100 posto slučajeva uzrokuje smrt (osim ako se žrtva ne nalazi jedan metar udaljena od protuotrova). 

Čini se kako ne bi moglo biti gore od toga, osim činjenice kako otrov crne mambe ne pretvara vaše unutarnje organe u kašu i tekućinu. Ne postoji slučaj u kojem je neko preživio dovoljno dugo da bi dospio u bolnicu.

- S ovim zmijama riječ je o naročitobolnoj smrti - objašnjava biolog Brajan Fraj (Bryan Fry), jedan od šačice ludih istraživača koji su se usudili posjetiti otok.

- U svakom slučaju umrijet ćete vrišteći - dodaje Fraj.

Zabranili odlazak na otok

Zbog ogromne populacije otrovnica brazilska je vlada zabranila odlazak na otok, a jedini su izuzeciposebna dopuštenja za naučnike i istraživačke timove, za čiji preduvjet moraju imati dežurnog ljekara u blizini, kao i zaštitna odijela.

Otrov bi mogao biti koristan u modernoj medicini

Luda stvar vezana za prirodne supstance koje mogu izazvati smrt - je činjenica kako mogu imati i ljekovita svojstva. Otrov zlatne zmije u dosadašnjim je testiranjima pokazao farmaceutski potencijal te se već koristi u izradi lijekova za snižavanje krvnog pritiska, a vjeruje se kako bi se mogao koristiti i za sprečavanje nastanka krvnih ugrušaka, srčanih bolesti te problema s cirkulacijom.

To nipošto ne znači da bi trebali ići na otok zmija ako imate hipertenziju, ali daje argument zašto se populacija zmija na otoku ne bi trebala uništiti.  

Jesu li ih donijeli pirati

Prema zabavnoj legendi, zlatna je ljutica dospjela na otok zahvaljujući gusarima koji su željeli da čuva njihovo skriveno zlato. Navodno nisu znali da će se zmije tako razmnožiti da će blago postati nedostupno i njima samima, ali historičari tvrde kako je ta priča samo mit.

Naime, zlatna je zmija evoluirala kroz razdoblje od desetaka hiljada godina, vjerovatno otkako je podizanje morskog nivoa i dovelo do odvajanja otoka zmija od kopna i izolacije životinjskih vrsta na njemu.

Tako da zmijski raj nema puno veze s gusarima, ističu stručnjaci. Istina je, međutim, da je populacija zmija na ovom otoku rasla i razvijala se hiljadama godina bez ikakve ljudske pomoći. 

Brzo su se razmnožavale je nisu imale krupne kopnene predatore kao prijetnju, ali je postojao jedan važan problem – nisu imale ni kopneni plijen. Zato su naučile uzdizati uvis i vrebati ptice. Zmije obično vrebaju plijen, ugrizu ga i čekaju da otrov počne djelovati prije nego što ga opet pronađu.

Zlatne zmije nisu jedine

Iako su definitivno "zvijezde" zmijskog otoka, zlatne zmije nisu jedine zmije na njemu. Naime, postoji i manja populacija zmija vrste dispas albifrons, neotrovne zmije koja se može pronaći na drugim lokacijama u Atlantskom oceanu. To ne znači da vas ova zmija neće ugristi, ali od nje nećete umrijeti.