Novogodišnje proslave koje je organizirao bivši predsjednik SFRJ Josip Broz Tito sa svojom suprugom Jovankom ušle su u legendu, a davne 1973. godine najpoznatiji jugoslovenski par je Novu godinu dočekao u Miločeru u hotelu Maestral.
Tako je ova poznata crnogorska ljetna destinacija stala rame uz rame sa Brionima, koji su bili omiljeno Titovo mjesto za novogodišnja slavlja, kao i sa hotelom Istra i Beloj vili.
Protokol je za ovakve svečanosti bio uvijek organiziran do najsitnijih detalja. Unaprijed je planirala lista gostiju, raspored sjedenja, nastupa i jelovnik. Na starim fotografijama se može vidjeti da su organizatori za Tita igrali čuveno crnogorsko oro.
Proslave su bile svečane što se može vidjeti i po odabiru toaleta, ali i zabavne, što pokazuju zanimljivi rekviziti poput kartonskih šešira i kapa, pa i kaubojskih šešira, meksičkih šešira, koje je Tito volio nositi.
Poznat kao hedonista i čovjek koji je uživao u luksuzu, Tito je volio da za doček Nove godine okupi najbliže saradnike i uz probrano jelo i piće uživa u pjevanju tada najvećih jugoslovenskih zvijezda.
Tako su u Maršalu pjevali brojni pjevači iz cijele Jugoslavije Nada Topčagić, Sedmorica mladih, Leo Martin, Đorđe Marjanović, Usnija Redžepova, Predrag Živković Tozovac, Zdravko Čolić, Tereza Kesovija, Boris Dvornik, Zvonko Bogdan, Arsen Dedić, Gabi Novak i Olivera Katarina. Kasnijih sedamdesetih Tita je uveseljavala svojom pesmom i Neda Ukraden, a tu su bile i čuvene Lokice i nezaobilazni orkestar Janike Balaša.
Tito je bio veoma opušten u toku novogodišnje večeri, pa je običan narod tada mogao vidjeti kako igra valcer, nazdravlja sa gostima, veseli se uz muziku i tamburice.
U SFRJ, Nova godina je proglašena državnim praznikom 1955. godine. Proslava Nove godine u vrijeme SFRJ bila je dobra prilika da se radnim ljudima i građanima skrene pažnja s proslave vjerskih praznika, koji su do uspostave SFRJ bili dominantan oblik slavljenja.
Umjesto Djeda Mraza centralna maskota trebala je biti djevojka u narodnoj nošnji kao simbol nove budućnosti. Ipak, razvojem potrošačkog društva Djeda Mraz je malo pomalo postao zvijezda dočeka.
Tito je iz godine u godinu organizirao svečane proslave za svoje najbliže saradnike, porodicu, prijatelje, a pored toga je posjećivao i masovne javne događaje. Tako je organizirana i šetnja gradskim ulicama, pa čak i vožnja gradskim prijevozom kada su i oni koji nisu bili Titovi najbliži saradnici imali priliku da predsjedniku čestitaju Novu godinu.
Prvih godina poslije rata, Tito je Novu godinu dočekivao u užem krugu saradnika i prijatelja i njihovih supruga, najčešće u Rezidenciji u Užičkoj 15, a svakog 1. januara na radiju je prenošena poruka kojom je građanima čestitao nastupajuću godinu.
Tito je dočeke provodio najčešće u Srbiji (pored Beograda, jednom u Novom Sadu i jednom u Karađorđevu), ali i u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje je inače najviše boravio.
Njegov posljednji doček održan je u Karađorđevu u društvu šire porodice i najužeg rukovodstva zemlje, bez supruge Jovanke i tada je primao čestitke uz zvuke pjesme “od Vardara do Triglava”.
