Sretni par s troje djece 2014. godine kupio je kuću iz snova u Nju Džerziju u Sjedinjenim Američkim Državama. Uoči useljenja živote im je uništio niz jezivih pisama.

Komforna kuća sa šest spavaćih soba za Mariju (Maria) i Dereka Brodo (Broaddus) bila je san snova i nisu mogli da dočekaju da se u nju usele sa svoje troje djece. 

Međutim, tik prije useljenja počele su da se dešavaju čudne stvari koje su slutile na to da peteročlana porodica neće moći uopće uživati u novom domu, vrijednom više od milion eura.

Jedne noći, nakon što su završeni pregovori s izvođačima oko kuće, Derek je počeo da radi na renoviranju kada je otkrio pismo u poštanskom sandučetu.

Koverta s čudnim rukopisom bila je jednostavno adresirana "za novog vlasnika".

Unutra je bilo iskucano pismo, prvo u seriji zastrašujućih koje porodica Brodo primijetila.

Pisalo je: "Dragi novi komšija, dozvolite mi da vam poželim dobrodošlicu. Ova adresa je važna za mene i moju familiju sada već decenijama, dok mi se bliži 110. rođendan. Ja je sada nadzirem. Moj deda je to radio 20-tih, otac 60-tih, a sada je moj red. Znate li historiju ove kuće? Znate li šta leži u zidovima Bulevara 657? Zašto ste ovdje? Saznat ću." 

Misteriozni pošiljalac nastavio je time da je već počeo nadgledanje prethodnih nekoliko dana.

"Vidim da ste preplavili kuću izvođačima radova i da ćete uništiti izgled kuće onakav kakav treba da bude. Pogrešan potez. Ne želite da učinite ovu kuću nesretnom." 

Nastavio je spominjujući djecu i pitajući da li su je napunili mladom krvlju, kako je on i zahtijevao.

"Kada saznam njihova imena, pozvat ću ih i privući k sebi."

Na koverti nije bila napisana adresa pošiljaoca i nije postojao trag ko je autor pisma, osim potpisa "Posmatrač". 

Posmatrač je u zaključku napisao: "Ko sam ja? Stotine i stotine automobila prođe ovuda svakog dana. Možda sam ja u jednom. Pogledajte u sve prozore koje možete odatle vidjeti. Možda sam ja na jednom. Pogledajte u sve prolaznike, možda sam ja neko od njih."

Nakon što je pročitao pismo, Derek je popalio sva svjetla u kući i pozvao policiju. 

Kasnije, Brodo par poslao je email Džonu i Andrei Vuds, ljudima od kojih su kupili kuću pitajući da li su dobivali slične pošiljke.

Andrea je sutradan odgovorila da su dobili čudna pisma nešto prije nego što su se iselili, ali da prethodne 23 godine nisu dobili slična.

Nekoliko sedmica kasnije Marija je pronašla drugo pismo u sandučetu, ovog puta naslovljeno po imenu nje i njenog muža.

Ovog puta Posmatrač saznao je više o njihovoj porodici, uključujući i imena djece.

- Sretan sam što znam vaša imena i imena mlade krvi koje ste mi doveli. Ova adresa nestrpljiva je da se u njoj nastanite. Prošlo je mnogo godina od kada je mlada krv gospodarila hodnicima kuće. Jeste li već otkrili tajne koje krije? 

Hoće li se mlada krv igrati u podrumu? Ili se plaše da uđu sami? Ja bih bio veoma uplašen da sam na njihovom mjestu. Daleko je od ostatka kuće. Ako ste na spratu, nikada ih nećete čuti kako vrište.

Ko ima spavaće sobe ka ulici? Znat ću čim se uselite. Pomoći će mi da znam ko je u kojoj sobi. Lakše ću da planiram."

Drugo pismo alarmiralo je Brodoe da su prestali da dovode djecu u kući. Zatim, odlučili su da se uopće ne usele. 

Marija i Derek nisu imali ideju ko stoji iza svega i svi su postali sumnjivi. Ni policija nije imala tragove.

Par je namjeravao da proda kuću, ali nisu imali sreće i morali su da je izdaju, ali kirija nije mogla da pokrije troškove njihove hipoteke.

Dvije i po godine nakon što su pisma počela da pristižu i nakon što su se ponadali da ih je Posmatrač ostavio na miru, primijetili su još jedno pismo: "Kuća je preživjela vaš planirani napad i ostala čvrsta sa svojom armijom pristalica."

Derek je, prije nekoliko dana, četiri godine kasnije ispričao kakvi su to bili trenuci za porodicu: 

- Bio sam u depresiji. To je kao rak. Ponekad bih se budio usred noći pitajući se kako bi život izgledao da se ovo nije desilo - kazao je Derek.

Ljudi mora da su mislili da smo ludi - rekla je Marija, prisjećajući se prvog dana useljenja: "Porodica prekoputa nas je posmatrala dok smo vrištali na djecu da se ne udaljavaju."