Naučnici su na antarktičkom dnu zabilježili jezive zvuke, a potom proveli istraživanje kako bi saznali zašto oni nastaju.
Nakon što su 2014. godine istraživači postavili 34 seizmička monitora u snijeg, na vrhu najvećeg ledenog pokrivača Antarktika – Rosove ledene ploče, instrumenti su zabilježili gotovo konstantne zvuke “zujanja”.
Ledena ploča, koja se može uporediti s veličinom Teksasa, a koja pluta Južnim okeanom, otvorila je novi prostor za istraživanje te su naučnici pokušali objasniti zašto i kako ovi jezivi zvuci nastaju. S obzirom na to da je zvuk nečujan ljudskom uhu, oni su ove niske frekvencije prilagodili na one koje čulo sluha može registrirati.
Stručnjaci su potom u žurnalu “Geofizička istraživačka pisma” (Geophysical Research Letters) objavili saznanja, zajedno s audiofajlom na kome možemo čuti “dešavanja“ na antarktičkom dnu.
- Kada bismo ove vibracije mogli čuti, one bi bile slične zujanju koje proizvedu hiljade cvrčaka kada prekriju krošnje i travnjake krajem ljeta - rekao je Daglas Makajel, glaciolog s Univerziteta u Čikagu.
Naučnici koji proučavaju geološke probleme ledenih doba objasnili su zašto nastaje ovaj zvuk.
Antarktik se suočava s ubrzanim gubitkom mase, tj. topljenjem leda, koji djeluju kao čepovi koji zadržavaju najveće skladište leda na svijetu od neograničenog slijevanja u okean.
Kako piše "Mashable", prvobitni cilj istraživanja odnosio se na praćenje promjena na površini Rosove ledene ploče pod pritiskom relativno toplog zraka iznad površine i morske vode koja iscrpljuje led odozdo, kako bi najavili historijski porast nivoa mora.
Smatra se da vibracije nastaju zbog snažnih vjetrova koji pušu preko dina na vrhu Rosove ledene ploče te upravo oni utječu na vibriranje leda.
