Ibrahim Dupanović iz Ripča kod Bihaća među rijetkim je čuvarima starina i krajiške tradicije. Kako bih ih sačuvao od zaborava, već 12 godina prikuplja vrijedne eksponate koje je izložio u svojevrsnoj muzej-sobi koju je opremio u prizemlju svoje porodične kuće i koje predstavlja znatiželjnim posjetiocima, među kojima najviše učenicima prilikom organiziranih posjeta. Poznat je i po izrađenom porodičnom stablu Dupanovića i monografiji ove porodice.
Porodične uspomene
U muzejskoj sobi izloženi su vrijedni eksponati koji najbolje oslikavaju jedno vrijeme i način kako se nekad živjelo. Tu su predmeti koji su se svakodnevno upotrebljavali u domaćinstvu prilikom obavljanja poljoprivrednih radova u polju, te porodične uspomene ovjekovječene na fotografijama.
Prve eksponate prikupio je 2017., a godinu kasnije otvorio je ovu muzej-sobu.
- Rođaci su tu bili izdašni. Neke smo nabavili i od onih koji nisu rođaci, te smo kupovali. Eksponati, koji se mogu vidjeti u ovoj sobi, na jedan vjerodostojan način oslikavaju našu tradiciju, našu prošlost - kaže Dupanović.
Među prvim eksponatima koje je prikupio i izložio je musaf. Znajući da su se Dupanovići bavili poljoprivredom, bili zanatlije, a žene isključivo domaćice, prikupio je različite alatke i eksponate koji su se koristili u domaćinstvu, poput oklagije, sofre, stapa. Među najstarijim eksponatima su mangala i “Singerica“.
Stogodišnji ibrik
- Jedan bakarni ibrik ima isto puno godina, zatim bradva, razna svrdla, sjekire, pile koje je koristio moj djed Huse, vrsni stolar. Imam tkalački stan, koji je bio u funkciji u „Kombiteksu“ od 1957. do 1992. godine, nakon čega je ovdje izložen – ističe Dupanović.
Eksponate je do sada vidjelo više stotina građana izražavajući zadovoljstvo.
Austrougarsko priznanje
Pedeset i sedam Dupanovića bili su pripadnici Petoga korpusa Armije RBiH i MUP-a, o čemu priprema prigodnu publikaciju.
