Šteta kad godina izda, problemi kad prerodi. Tako je to kod nas. Najsvježiji primjer su šljive, voće po kome je gradačački, gračanički i kraj oko Srebrenika poznat u Evropi. Da bi se prva klasa šljive po prihvatljivoj otkupnoj cijeni našla na stolovima Njemačke, Austrije, Italije, ona se mora ručno ubrati i tu nema priče.
Ovo voće ove godine je rodilo, kod nekih proizvođača i preorodilo. Nije baš kao rekordne 2013. godine, koja će se pamtiti, kada su se od roda grane lomile, ali rodio je. Vlasnici šljivika, međutim, sada imaju problem sa branjem šljive. Omladina je mahom otišla, ovo što je ostalo se snalazi i zapošljava, pa rodne šljive i prazne gajbe čekaju berače.
Ipak, šljiva će biti obrana. Vlasnici šljivika nude 15 feninga po kilogramu ubrane šljive. Ako se uzme u obzir da jedan učenik 7, 8 i 9 zazreda ili radnik, muškarac ili žena, za osam sati mogu ubrati 400 kilograma šljive, zaradit će 60 maraka.
- Nama se obratio vlasnik većeg šljivika u Gornjoj Lohinji i nudi pomenutu cijenu. Javilo nam se pet berača i prihvatilo ponuđenu cijenu branja šljive. Učenik osnovne škole znači za tri-četiri dana branja šljive sebi može obezbijediti udžbenike, školski pribor, ruksak, a ako više dana bude brao, i patike. Ovdje više nije ni riječ o zaradi, već o radnim navikama kod mladih. Neka se roditelji pitaju, je li bolje da im djeca cijeli dan tipkaju po mobitetlu ili da se potrude, pa sebi obezbijede sve što je potrebno za polazak u školu, kaže Aledina Hasić, radnica Agencije za posredovanje u zapošljavanju Jops u Gračanici.
Kod vlasnika 12 hiljada stabala šljive, Raifa Čolića u Gradačcu, dnevno se znalo naći i 30 berača šljive iz gradačačkih sela. Imali su besplatan prijevoz i dnevnicu od 40 maraka i kaže da sa branjem šljive, koja je u njegovim šljivicima završena, problema nije imao.
