Naš grad ima jednu rijeku koja je za druge gradove gdje teku rijeke ipak mala, ali za stanovnike Sarajeva velika i njima veoma draga, počinje priču sarajevski arhitekta i poznavalac historije Sarajeva Mufid Garibija. Ta naša Miljacka ima svoje pritoke, značajne i historijski vezane za nastanak Sarajeva. Od tih lijevih pritoka najpoznatiji su Čolin i Bistrički potok ili Bistrica.

Oborine Trebevića

Oba potoka svojevremeno su predstavljala probleme građanima koji žive na obroncima Trebevića, a posebno je interesantan Bistrički potok. Izvire iznad Čoline kape na Trebeviću i strmovito se spušta do ušća pored Latinske ćuprije, ističe Garibija. Zadnja njegova pritoka s lijeve strane je potočić Pastrma iz čijeg je vrela i utemeljitelj Sarajeva kaptirao i napravio vodovod. A cijeli kvart starog Sarajeva prozvan je Bistrik. Toliko je ovaj potok bio čist da se voda mogla piti i abdest uzimati. Prolazio je ispod šejh Bistrigine džamije koja se nekada nalazila ispod željeznog mosta u blizini Bistričke stanice, koja je kasnije porušena, ističe Garibija.

Upravo Bistrički potok je bio osnova razvoja mahale Bistrik. Pošto je potok bio i plahovit, zadavao je probleme u doba Osmanlija. Sarajlije su zbog toga napravile i korito kako vodostaj ne bi ugrozio kuće. Preko njegove lijeve strane bilo je nekoliko malih ćuprija koje su povezivale dvije obale. Ali usljed velikih kiša i vodostaja potoka znale su biti i odnesene. Austro-Ugari su napravili u višim dijelovima prema Trebeviću nekoliko brana. U mahali je bilo i nekoliko mlinova.

Veliki pljusak

- Bistričani neće zaboraviti 1987. godinu i juli kada je velika kiša pala na Trebeviću. Taj veliki pljusak iznenadio je sve, posebno Bistričane. Rešetka je bila potpuno začepljena i velika količina vode se sručila niz Bistrik. Voda je bila tolika da je parkirane automobile valjala kroz Bistrik, pa čak i velike kontejnere - navodi Garibija.

Silina vode je kompletan asfalt na ulici skidala. Baš od te godine nakon ovog događaja i sve do danas se vodi računa o brani i o njenom čišćenju gdje su željezne rešetke mjesto gdje ponire Bistrički potok.

Postao nevidljiv 1959. godine

U doba Titove Jugoslavije, težeći da Bistrik postane posebna urbana cjelina, vlasti su odlučile da ga zatvore velikim betonskim cijevima i ga sprovedu do Miljacke. Iznad terezije napravljena je brana s velikim rešetkama koje su čuvale od začepljena. Tako je potok natkriven, a preko njega napravljena cesta. Tako od 1959. godine postade nevidljiv, osim na brani iznad terezije i svoga ušća kod Latinske ćuprije