Stanari nebodera na Trgu heroja 16 i jučer su, šesti dan zaredom, pješačili od prizemlja do 21. sprata i nazad, iščekujući da majstori iz „Sarajevostana“ saniraju lift koji je „Tehnoinspekt“ prošlog petka stavio van funkcije, jer je ocijenjen opasnim za sigurnost i živote ljudi.

Ko će odgovarati 

Dok stari i iznemogli nisu u stanju ni po hljeb otići, članovi Kućnog savjeta ove zgrade jučer su nastavili obijati od vrata do vrata tražeći rješenje problema. Iz „Sarajevostana“ informirani su kako bi lift danas mogao biti popravljen, a čekaju se da stignu potrebni dijelovi.

Za to vrijeme očajni stanari iz više od 150 stanova primorani su kretanje svesti na minimum te se pitaju hoće li iko od nadležnih preuzeti odgovornost ako se nekome nešto desi.

- Koliko košta ljudski život, a koliko lift koji nam pripada. Vjerovatno bi se neki uključili u ovaj slučaj da je bilo više senzacije i da je, ne daj Bože, neko izgubio život u neispravnom liftu – izjavila je jučer članica Kućnog savjeta Maja Gasal-Vražalica. 

Ovo je jedina visokospratnica u KS koja je stradala u ratu do te mjere da su oba lifta bila razorena. Tek 2004. godine donacijom resornog ministarstva ugrađen je jedan te je i po tome ovaj neboder jedinstven u Kantonu, jer je jedini koji nema barem dva lifta.

Brojne molbe 

- Taj jedan za ovaj kapacitet stanara ne može odgovoriti potrebi i zato je u konstantnom kvaru. Stanari su se u više navrata obraćali kako „Sarajevostanu“, kao upravitelju, tako i Općini Novo Sarajevo te uvijek dobivali odbijenice. Danas, kada je lift koji 12 godina nije imao upotrebnu dozvolu, potpuno zaustavljen do daljnjeg, stanari su postali zatočenici visokospratnice, a članovi Kućnog savjeta svaki dan hodaju od vrata do vrata tražeći odgovore i rješenje problema – dodaje Gasal-Vražalica. 

Gdje je išao novac? 

- Naša zgrada bilježi blizu 80-postotnu naplatu za održavanje. Ta sredstva su se koristila u omjeru u kojem blizu 60 posto odlazi na popravak lifta koji je star 15 godina. Pitamo sve nadležne šta se, osim redovnog servisiranja koje godišnje dostiže 2.400 KM, popravljalo i kako se onda od godišnje naplate od 3.500 KM lift doveo do pucanja sajle, neispravne užetnjače i hvatačkog uređaja – istakla je Gasal-Vražalica.

Žrtve „Sarajevostana“ i DVG-a 

-       Godinama su stanari ovog nebodera bili žrtve dvije firme, a to su upravitelj „Sarajevostan“ i firma za servisiranje lifta DVG. Zakon je napisan, izgleda, više za same stanare nego za upravitelje i njihove kooperantske firme. Jer, kako je moguće da nadležna inspekcijska firma tek nakon 12 godina izlazi na teren da ispita stanje ispravnosti lifta i to nakon što su stanari zatražili da se ispoštuje zakonska obaveza. Kada god smo pokušali preventivno djelovati, dobijali smo odgovore da nema novca. Da li bi bilo novca za nadoknadu ljudskog života koji je mogao biti izgubljen zbog vječitog prepucavanja upravitelja i kooperantskih firmi, a preko leđa stanara – potcrtava Gasal-Vražalica.