Da bi se snabdjeli za zimu sa 10 metara ogrjevnog drveta penzioneri u Bosanskoj Gradišci moraju izdvojiti u prosjeku tri penzije, a radnici dvije čitave plaće. Metar bukovog, grabovog ili hrastovog drveta je oko 80 maraka, a sa rezanjem i cijepanjem dolazi se do cifre od 100 KM za metar.
Ratko Novković, uprkos činjenici da ima solidnu penziju kaže da je teško odvojiti 1.000 maraka za ogrjevno drvo.
- Deset metara je minimum. Evo ljudi lože i u junu, ne loži se samo u julu i augustu. Klima se promijenila pa treba nabaviti i 15 metara drveta ili se dogrijavati strujom. A gdje je zimnica, gdje su lijekovi hrana i odjeća? Nečega se moramo odreći da bismo kupili veću količinu drveta. Kad je hladno ja idem u šetnju, zdravije je - kaže Novković.
Dejan Knežević i Predrag Jugović bave se uslužnim rezanjem drva. Dnevno srežu i po 50 metara drveta. Priznaju da u posljednje vrijeme sve više režu meko drvo.
- Ljudi sve manje kupuju bukovo, hrastovo ili grabovo drvo, skupo je. Sve češće režemo vrbu, topolu ili jošiku - rekao je Knežević.
Sve više potrošača opredjeljuje se za nabavku jeftinijih drva pa čak i onih izvađenih iz korita rijeke Save. Kad se prosuše mogu zagrijati jednu prostoriju, a cijena im je tri puta manja.
- Spretniji ljudi koji imaju čamce mogu svaki put kad Sava nadolazi nabaviti po nekoliko metara, uglavnom vrbovine. Dosta ljudi pored Save se grije na taj način – istakao je Enes Fišeković, mještanin naselja pored samog keja.
Penzionerima je data mogućnost nabavke drveta na plaćanje u šest mjesečnih rata od lokalne šumarije. Ostali se snalaze na razne načine, čini se da je važnija količina od kvaliteta i kaloričnosti.