Prvi put nakon rata preživjeli Fočaci osnovali su udruženje u gradu iz kojeg su prognani. Kažu da su to željeli godinama, ali da nisu imali podršku institucija, te dodaju da nikada nije kasno da se proces traženja nestalih ubrza kako bi se pronašli posmrtni ostaci još oko 500 Fočaka.

Svaki od članova nosi teška sjećanja na ratna stradanja. Sanela Altoka-Osmić imala je 12 i po, a njena sestra 13 i po godina kada su srbijanski gardisti napali njihovo selo Livade.

- Žene i djecu su pustili, a tada su komšije odradile najgnusnije stvari. Sa sestrom sam preživjela najveći zločin. Danas ne znam je li teži taj period ili ova poslijeratna potraga – kazuje Altoka-Osmić.

Otac i brat Abdulaha Bostandžića ubijeni su u istom danu, a on se uspio istrgnuti iz ruku zločinaca. U napadu na njegovo selo Đeđevo kod Broda ubijeno je 14, a zarobljeno više od 60 civila koji su odvedeni u logor KPD Foča.

- Okružili su kuću i izbacili nas u dvorište. Vidio sam kad su mog brata udarili, a i mene su počeli tući. Odgurnuo sam vojnika sa uperenom puškom i počeo da trčim, za mnom su pucali, ali nafaka je bila da me ne pogodi metak. Tek sam sutradan saznao da je na mjestu gdje je pao moj brat ubijen. Oca su odveli i mučili cijelu noć. Pronašao ga je amidža, a bio je u takvom stanju da ga je prepoznao samo po džemperu i pantalonama – kaže Bostandžić.