Javna kuhinja u mostarskom Sjevernom logoru svaki dan svoja vrata otvara u 11.30 sati. Jasmina Numić, koja živi u Bafo naselju udaljenom nekih dva kilometra, na to mjesto dođe pola sata ranije. Tako je navikla, kaže nam, više od dvije decenije, koliko dolazi po svoj jedini topli obrok u danu.

U tih pola sata, priča nam, progovore jedni s drugima i makar toliko zaborave na brige i probleme koje ih muče.

- Nema čovjeka bez brige i problema, ali mi bez ove kuhinje ne bismo imali šta jesti. Živim s jednim djetetom i primam 98 maraka socijalne pomoći. Kako od toga da živim? Nikad se nisam uspjela zaposliti. Ovdje dođem, pa šta nađem, dobro je. Evo danas je kupus, a veliki broj nas nosi i komšijama hranu da ne bismo svi dolazili, jer treba se paziti i korone - govori nam Numić.

Sklanjali pogled

Od njih dvadesetak, koliko smo ih zatekli pred kuhinjom uoči podjele obroka, jedina je ona pristala s nama razgovarati. Dok su jedni, vjerovatno od stida, sklanjali pogled, drugi su negodovali „kako su davno sve ispričali“. Bilo je i onih koji su sa strane čekali da naša ekipa ode kako ih slučajno ne bismo fotografirali.

Alen Kajtaz, sekretar Crvenog križa Grada Mostara, pod čijim okriljem djeluje ova kuhinja, kaže nam da je na listi onih koji po obrok sami dolaze trenutno 348 korisnika, dok za njih 37 koji žive u udaljenijim naseljima svojim vozilom dostavljaju hranu.

To što je zbog pandemije koronavirusa veliki broj ljudi ostao bez posla primjetno je, kaže nam, i u njihovom radu, jer je veliki broj građana zatražio pomoć u paketima s osnovnim prehrambenim namirnicama i higijenskim potrepštinama.

- Prošle godine smo podijelili 500 takvih paketa, a ove, samo o marta do sada, praktično za pola godine, zabilježili smo podjelu 1.300 paketa. Za neke osobe smo dobili zahtjev preko mjesnih zajednica, a bilo je i onih koji su direktno preko nas tražili tu vrstu pomoći i bojim se da će takvih zahtjeva biti sve više. Ljudi su ostali bez primanja i to je razumljivo - govori nam Kajtaz.

Hrana za izolatorij

Također, u ovoj javnoj kuhinji se svakodnevno spremaju obroci i za migrantske porodice koje su smještene u Salakovcu, kao i za izolatorij u Mostaru.

- Za migrante spremamo 140 obroka, a za izolatorij, u zavisnosti, od 10 do 15 obroka dnevno - kaže Kajtaz.

Javna kuhinja nije jedino mjesto za brojna gladna usta, tu je i Pučka kuhinja, koja ima 170 korisnika, kao i ona Udruženja „Zajedno za naš grad“, gdje pripremaju oko 70 obroka dnevno.

Splasnule donacije

- Mi se svakodnevno trudimo da osiguramo kvalitetne obroke. Imamo redovnu tranšu od Grada Mostara, međutim, još čekamo da Kanton raspiše javni poziv za potrebe kuhinja. I donacije su splasnule u ovoj situaciji, s vremena na vrijeme to učini pokoja privatna firma - iznosi Kajtaz.