Konjičko selo Jošanica bilo je prije rata puno života, a danas u njemu živi tek šest porodica.
Podrška sina
- U Jošanici su prije rata živjele 44 obitelji. Mi smo imali jaku želju da se vratimo. Stigli smo ovdje 2005. i odmah se dali na sadnju voća i obradu zemlje. Tako nas to drži, evo, već 15 godina – govori nam Luca Ljoljo.
Veliku podršku pruža im sin, koji živi u Švedskoj, a roditeljima je nabavio mašine za sve poljoprivredne radove i obradu voća i povrća.
Luca na život gleda pozitivno i kaže da, ukoliko se hoće raditi, upravo je selo Jošanica pravo mjesto za to. Njen suprug Andro i ona primjer su vrijednih ljudi, koji penzionerski život provode aktivno.
- Ovdje se može živjeti od prerade voća i povrća. Sve što proizvedemo na svom imanju je zdravo. Iako se bliže sedamdesete, trudimo se da ne zapostavljamo imanje. Život povratnika je težak, jer nas je malo. U ovom našem selu imamo tri rijeke i sve može uspijevati. Ipak, ljudi ovdje ne vide budućnost, a meni nije jasno zašto. Da se samo prave džemovi i sokovi od voća, moglo bi se solidno živjeti - kaže Ljoljo.
Ipak, jesen je u Jošanici tužna, jer je vrlo malo kuća u kojima žive povratnici. Od šest porodica koje su se vratile, tokom zime, tri napuštaju Jošanicu i sa proljeća se ponovo vraćaju.
Pred jednom kućom zatičemo Jozu Blaževića, koji se vratio prije više od 15 godina.
- Želio sam da se vratim na svoje i tako sam učinio. Život je bio dobar dok sam bio mlađi i dok sam mogao raditi - govori nam Blažević.
Dodaje da je ranije držao stoku, ali je starost “pretegla” pa ne može više kositi i pripremati sijeno za stoku.
- Danas imam kokoške, cuku i mačku. Živim sa suprugom od moje minimalne penzije, koju uglavnom trošimo na lijekove. Ostane malo za život – žali nam se Blažević na život, cijepajući luč za potpalu.
Lijepo i pusto
Kaže nam da je Jošanica najljepše selo, ali pusto.
- Vlasnici imanja ljeti pokupe plodove i odlaze. Ostaje nas nekoliko da sanjamo o nekom boljem životu. Svako je upravio kud hoće i ne možeš nikome pametovati šta će raditi - zaključuje Jozo.
Stisnule godine i besparica
Jozina supruga Dragica Blažević ističe da života više nema, jer je starost tu.
- Stisnule su nas godine, ali i besparica. Mladi našli bolji život negdje drugo. Nekad je Jošanica bujala od mladosti i ljepote, a sad je sve zaraslo, a mi, stari, još životarimo - kaže Dragica.