HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI KANTON

Od šest porodica u Jošanici samo tri i zimuju u svom selu

Prije rata, bile su čak 44 obitelji

Blažević sa suprugom živi od minimalne penzije, koju najviše troše na lijekove

M. ĆOSIĆ

21.11.2018

Konjičko selo Jošanica bilo je prije rata puno života, a danas u njemu živi tek šest porodica.

 Podrška sina

- U Jošanici su prije rata živjele 44 obitelji. Mi smo imali jaku želju da se vratimo. Stigli smo ovdje 2005. i odmah se dali na sadnju voća i obradu zemlje. Tako nas to drži, evo, već 15 godina – govori nam Luca Ljoljo.

Veliku podršku pruža im sin, koji živi u Švedskoj, a roditeljima je nabavio mašine za sve poljoprivredne radove i obradu voća i povrća.

Luca na život gleda pozitivno i kaže da, ukoliko se hoće raditi, upravo je selo Jošanica pravo mjesto za to. Njen suprug Andro i ona primjer su vrijednih ljudi, koji penzionerski život provode aktivno.

- Ovdje se može živjeti od prerade voća i povrća. Sve što proizvedemo na svom imanju je zdravo. Iako se bliže sedamdesete, trudimo se da ne zapostavljamo imanje. Život povratnika je težak, jer nas je malo. U ovom našem selu imamo tri rijeke i sve može uspijevati. Ipak, ljudi ovdje ne vide budućnost, a meni nije jasno zašto. Da se samo prave džemovi i sokovi od voća, moglo bi se solidno živjeti - kaže Ljoljo.


Ljoljo: Može se živjeti od prerade voća i povrća

Ipak, jesen je u Jošanici tužna, jer je vrlo malo kuća u kojima žive povratnici. Od šest porodica koje su se vratile, tokom zime, tri napuštaju Jošanicu i sa proljeća se ponovo vraćaju.

Pred jednom kućom zatičemo Jozu Blaževića, koji se vratio prije više od 15 godina.

- Želio sam da se vratim na svoje i tako sam učinio. Život je bio dobar dok sam bio mlađi i dok sam mogao raditi - govori nam Blažević.

Dodaje da je ranije držao stoku, ali je starost “pretegla” pa ne može više kositi i pripremati sijeno za stoku.

- Danas imam kokoške, cuku i mačku. Živim sa suprugom od moje minimalne penzije, koju uglavnom trošimo na lijekove. Ostane malo za život – žali nam se Blažević na život, cijepajući luč za potpalu.

 Lijepo i pusto

Kaže nam da je Jošanica najljepše selo, ali pusto.

- Vlasnici imanja ljeti pokupe plodove i odlaze. Ostaje nas nekoliko da sanjamo o nekom boljem životu. Svako je upravio kud hoće i ne možeš nikome pametovati šta će raditi - zaključuje Jozo.

Stisnule godine i besparica 

Jozina supruga Dragica Blažević ističe da života više nema, jer je starost tu.

- Stisnule su nas godine, ali i besparica. Mladi našli bolji život negdje drugo. Nekad je Jošanica bujala od mladosti i ljepote, a sad je sve zaraslo, a mi, stari, još životarimo - kaže Dragica.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.