Prošlo je 26 godina od jedne od najdramatičnijih noći tokom opsade Goražda, noći u kojoj je 43. drinska udarna brigada ARBiH izgubila devet pripadnika, čija se hrabrost, požrtvovanost i međusobna odanost tokom agresije na BiH riječima teško može opisati. 

Desetog februara 1994. godine, u blizini sela Kusjevrani kod Čajniča, poginuli su načelnik Štaba brigade Ferid Dizdarević i pripadnici Izviđačko–diverzantske čete Muris Džananović, Amir Pašić, Sabahudin Terović, Salem Omerović, Nijaz Karović i Bajro Kostić. 

Poginuli su u pokušaju da iz minskog polja izvuku tijela saboraca Arifa Omerovića i Vejsila Hasovića, koji su noć ranije stradali u akciji izviđanja agresorskih artiljerijskih položaja.

Izvršavajući najhumaniji vojnički zadatak, 15-ak kilometara iza neprijateljskih položaja ranjeno je još 17 boraca, a evakuacija tijela poginulih i ranjenih trajala je satima. 

Članovi porodica, saborci, predstavnici boračkih udruženja, Goraždanskog muftijstva i vlasti obišli su mezarja Kolijevke i Glamoč, gdje su ukopani heroji, koji su za slobodno Goražde i jedan za drugog u svakom trenutku bili spremni dati svoj život.

- Dizdar je bio čovjek koji je uvijek tražio više i želio je da čim prije bude slobodno i Čajniče, njegov kraj. Ka tom kraju je uvijek izviđao. Želio je da sa što manje energije, što manje potrošene municije oslobodi određeni prostor. To je čovjek koji je iza sebe ostavio jedan čisti ljudski i herojski opus – kazao je ratni komandant 1. slavne višegradske brigade Ahmet Sejdić.

Miralem Hasović imao je 11 godina kada je poginuo njegov otac Vejsil.

- Emocije su jako žive, bez obzira na to što sam bio dijete, ali sjećanja, kao da se desilo sad. Jako teško smo to preživjeli. Majka, sestra i ja ostali smo sami u tim teškim i okrutnim vremenima. Iako je država nakon rata učinila malo, ja sam ponosan na svog oca. Mislim da on i njegovi saborci nisu uzalud dali život, jer da to tada nije bilo, tako mi danas ne bismo imali ni ovo što imamo – kaže Hasović.

Nakon posjete mezarjima, organizirana je i akademija na kojoj su evocirane uspomene na ratni put heroja, od kojih su četvorica posthumno odlikovana najvećim priznanjem “Zlatni ljiljan”.