Mnogo je male djece koja imaju probleme sa spavanjem ili prečestim buđenjem. Dijete nekad ne može zaspati bez prisustva prisne osobe, najčešće na rukama ili dok sisa. A kad zaspe, nakon nekog vremena se budi uz plač i ponovo traži uspavljivanje na isti način. Situacija se ponavlja iz noći u noć, a roditelji postaju očajni.
U prosjeku se svi budimo sedam puta tokom noći i postoji mišljenje da je riječ o prirodnom mehanizmu zaštite kojim se nakratko "provjerava" je li u okolini sve uredu i možemo li nastaviti spavati.
A kada dijete zaspi na rukama i kada ga uspijete prevariti i staviti ga u krevet, prvim buđenjem ono vidi da nešto nije kako treba (nije na rukama) i to je dovoljno da se razbudi. Kod sljedećeg uspavljivanja teže će zaspati jer se boji da ga ne prevarite.
1. Odlučno staviti dijete u krevetić, bez puno različitih "začina" koje će mu otkriti da se bojite njegovog plakanja.
2. Prilikom buđenja noću, javite mu se nakratko, ali ga nemojte uzimati u naručje.
3. Nakon desetak minuta plakanja, opet se javite i tako po pet minuta duže svaki put dok ne prestane plakati. Nakon nekoliko noći, sam će usnivati i neće se buditi uz plač.
Ž6 = Noćni strahovi
Nekada djeca se usred noći probude i počnu jako plakati. Riječ je o noćnim strahovima, pojavi koja se čini dramatičnom, ali nije znak bolesti. Djeca se ne sjećaju ovih događaja ujutro kada se probude.