Bebama je vrlo teško izmjeriti tjelesnu temperaturu. Za početak trebalo bi imati digitalni toplomjer i mnogo strpljenja, jer je ovo iskustvo za bebu trauma, a za roditeljske živce trening. Ova vrsta toplomjera je najpraktičnija, jer brzo mjere (od deset sekundi do dvije minute), lako se očitava stanje i ne mogu se razbiti.
Najbolje je odabrati toplomjer dizajniran tako da se njime može mjeriti temperatura oralno, rektalno i pod pazuhom, naravno, vodeći računa o tome da je uvijek besprijekorno čist. Sljedeća dilema je koja vrsta mjerenja pokazuje pravo stanje. Zbog toga mnoge majke mjere temperaturu u rektumu, pod pazuhom i u uhu, da bi bile sigurne u vrijednost.
Mnogi pedijatri baš ovu metodu smatraju najpouzdanijom. Ali, pri tome se mora paziti da toplomjer ne ode predaleko i povrijedi rektum. Da do toga ne bi došlo, bebu okrenutu na stomačić držite na krilu i čuvajte joj noge kako se ne bi ritala.
Zapamtite, toplomjer smijete gurnuti u bebinu guzu maksimalno dva centimetra, a temperatura do 38,5 stepeni nije za paniku.
Toplomjer namijenjen za uho najugodniji bebi i nema nikakvih rizika od povrede. Kada ga jednom upotrijebite, vjerovatno ćete odustati od svih drugih toplomjera, jer najbrže i najtačnije očitava tjelesnu temperaturu.
Zbog toga se ušni toplomjer koristi i u bolnicama. Važno je da ga upotrebljavate prema uputama proizvođača.
Aksilarno mjerenje je konvencionalna metoda. Vrijednost normalne temperature je za dva stepena niža nego rektalna. Ipak, nedostatak joj je dugo mjerenje i činjenica da vi morate čuvati i toplomjer i rukicu bebe, koja je premala da bi to radila sama.
Djeci mlađoj od sedam godina nikada ne mjerite temperaturu oralno, jer ne znaju pravilno čuvati toplomjer.
