Do školske dobi djeca razviju jasan odnos prema pravilima koja su roditelji uspostavili odgojem, pa tako i prema nagradi i kazni koje usmjeravaju njihovo ponašanje. Ni s jednim ne treba pretjerati, no oboje je dio odgoja koji služi tome da roditeljski odnos s djetetom usmjerava ka razvoju djetetovog ponašanja i njegovih vještina.  

Dok se roditelji često muče pitanjima smiju li se djeca kažnjavati i kakva je kazna primjerena, o nagradi se razmišlja manje. I priznanje, pohvala i nagrada, a riječ je o tri različita stepena poticanja djeteta te informaciji koja mu govori da je u nečemu uspješan te se podržava i ohrabruje, isto moraju biti umjesni.

Pretjerane pohvale i nagrade mogu dijete učiniti nesigurnim ako one jednom izostanu, ali djetetu se može davati do znanja da postupa dobro i bez pretjerivanja.

Kad je kazna u pitanju, tjelesno kažnjavanje nije prihvatljivo iako je najlakši način da se prekine neželjeno djetetovo ponašanje. Jasnoća i dosljednost tu su najbolja sredstva poruke djeci da neke stvari, poput njihovog tjelesnog obračuna, također nećete dopustiti.