U dobi od tri godine gotovo svako dijete oduševljava se građenjem pećine, šatora ili logora. Zavuku se tako pod sto, okruže dekama i jastucima, ne dopuštaju nikome da uđe u njihovo skrovište.
Hamburški psiholog Mihael Til to ovako objašnjava: "Pećine su oaze odmora od vanjskog svijeta koji je djeci često naporan i previše ih razdražuje. Osim toga, djeca vole intimnu privatnu sferu u koju se rado povlače. Tamo mogu raditi sve što žele".
A kako bi na to trebali reagirati roditelji? Je li u redu to što se maleni žele sakriti od njih?
Prihvatite to bez riječi. Jer, u toj igru dijete nauči gomilu stvari, tvrdi Mihael Til.
Kroz igru dijete se oslobađa urođenog straha od toga da ostane samo. Jer, po Tilu, dijete misli da je najgore što mu se može desiti to da ostane bespomoćno, samo i zaboravljeno.