Kada počnu govoriti, gotovo sva djeca bore se s rečenicama, strukturom jezika i izgovorom. Djetetu koje je tek nedavno progovorilo, formiranje rečenica i njihov pravilan izgovor uistinu je veliki zalogaj. Znajući to, roditelji ponekad previde mucanje, pripisujući određene teškoće u govoru, dobi i neiskustvu malog govornika.  

Ali, mucanje je vrlo specifičan poremećaj i nipošto ga nije dobro svrstavati među prolazne prepreke. Naravno, ne treba ni paničiti, već odmah potražiti savjet stručnjaka logopeda.

Niz nepravilnosti koje vam mogu ukazati na to da vaše dijete muca su popratna govorna i negovorna ponašanja:

- Ubacivanje ili zamjena glasova, dijelova ili cijelih riječi radi lakšeg izgovora teških riječi;

- Napuhivanje obraza;

- Podrhtavanje ili bezglasno otvaranje ili zatvaranje usana;

- Izbjegavanje riječi ili situacija u kojima može mucati;

- Pokreti očiju, glave ili tijela;

- Izbjegavanje kontakta s osobama u čijem se prisustvu predviđa mucanje.

Dijete koje muca pati od nelagode i straha prije govora te stida nakon govora, ali i ljutnje na sugovornika koji je nestrpljiv ili pokazuje nerazumijevanje i pretjerano zaštitnički stav u komunikaciji.

Prvi korak terapije kod logopeda je savladavanje straha od mucanja, nakon čega dijete uči kako govoriti sporije, s manje napora, odnosno kako lakše "mucati".

Ipak, stručnjaci kažu kako roditelji mogu mnogo pomoći djetetu koje muca. Djetetovo mucanje morate prihvatiti kao njegov način govora. Ne pokazujte da mislite da je mucanje pogrešno ili da je to loša navika.

Ali, potičite dijete da bude neovisno i ohrabrite ga u provođenju ideja. Sami govorite sporije, mirnije, jednostavnije i ritmičnije jer dobre navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca. Mucanje se, srećom, može staviti pod kontrolu.

- Otkrijte i izbjegavajte sve ono što može požurivati dijete u govoru;

- Ne prekidajte ga;

- Ne govorite umjesto njega;

- Ne predlažite mu drugi, lakši način govora;

- Ne ružite dijete kad muca;

- Ne tražite da se više potrudi u vezi sa govorom;

- Ne nagrađujte ga za tečan govor;

- Ne kažnjavajte ga zbog mucanja;

- Dajte djetetu više vremena za govor, ne požurujte ga.

Potičite dijete da priča priče, govori stihove i čita naglas u situacijama kada nema napetosti, za stolom, za vrijeme ručka i slično. Kako kod mucanja postoje bolji i lošiji dani, ne prisiljavajte dijete da priča kada ima loš dan, a ohrabrite ga kada ima bolji. To će mu ojačati samopouzdanje.

Imajte na umu da dijete ne može kontrolirati svoje zamuckivanje.

Recite i ostalim članovima porodice, kao i osobama koje provode vrijeme s djetetom, da ne reagiraju na djetetove govorne blokade.