Poznato je da se pupčana vrpca sječe na rođenju i vezuje nekoliko centimetara od tijela, a komadić koji je ostao naziva se pupčani patrljak. On se vremenom sasuši i otpadne najčešće desetak dana poslije rođenja.
Ipak, do tada ga treba pravilno njegovati kako se rana ne bi inficirala i da ne bi došlo do nepotrebnih komplikacija. Evo kako postupati:
1. Odmotajte gazu koja je bila na pupku i na štapić od vate ili sterilnu kompresu gaze stavite neko dezinfekciono sredstvo pa očistite dio kože oko pupka.
2. Zatim pređite na patrljak i čistite ga sve dok gaza ili štapić ne budu potpuno čisti. Ne brinite, vašu bebu to ne boli i mada patrljak liči na ranu ona ništa ne osjeća. Čak i ako plače, za to postoji neki drugi razlog, pa nemojte oklijevati da dobro očistite patrljak.
3. Donedavno je bila praksa da se očišćen patrljak pokriva sterilnom, suhom gazom. Međutim, sada sve više pedijatara savjetuje da ne pokrivate pupak, jer se rana tako brže suši i zarasta.
4. Također, savijte pelenu tako da ne pokriva pupak, jer ćete ga na taj način zaštititi od mokraće.
Ako pupak vlaži ili ima okolno crvenilo ili granulom (bjeličastu tvorevinu) javite se pedijatru ili patronažnoj sestri. Ukoliko je patrljak otpao, a rana je i dalje upaljena moguće je da se radi o infekciji. Najčešće se pojavljuje crvenilo ili sekrecija, a problem se lako rješava odgovarajućom terapijom.
Ukoliko pupak ne otpadne ni poslije dvije nedjelje, obavezno se javite liječniku. Događa se i da poslije otpadanja pupčanog patrljka ostane dio upaljenog tkiva, što će pedijatrijska sestra ili doktor očistiti štapićem natopljenim srebro-nitratom. Postupak je efikasan i bezbolan za bebu.
Takođe, može se dogoditi i da poslije otpadanja pupka ostane mala kila (hernija). Pedijatri najčešće puštaju da sama nestane, a hirurške intervencije potrebne su samo u rijetkim situacijama. Važno je da ne pritiskate kilu i pokušavate da je "uvučete" u pupak, jer će ona sama postepeno nestajati.
