Bajke su se oduvijek pričale u svim civilizacijama i kulturama svijeta. Često bajke iz sasvim različitih kulturnih krugova imaju slične motive, mada njihov međusobni utjecaj nije nikako bio moguć. Najpoznatji skupljači bajki bili su Nijemci - braća Grim. 

Zapravo, sve bajke u svim civilizacijama prenose se usmeno sve dok se ne nađe neko ko će ih zapisati. A ako pratite logiku njihove radnje, one će vas prije podsjetiti na snove nego na stvarna dešavanja.

Bajke treba čitati na dva nivoa. Na jednoj strani, radi se o priči koja često sadrži poučan, pedagoški svršetak - kada dobra i ljupka princeza i hrabri princ budu, na neki način, nagrađeni.

Kazne u bajkama često su strašne: Zla maćeha mora plesati do smrti ili je gurnu niz brdo puno igličastih traka.

Na drugoj strani, bajka je sastavljena od simbola i arhetipova koji pogađaju pravo u srce i ostavljaju dubok utisak, čak i u slučajevima kad ih svjesno dalje ne razlažete.

One prikazuju tipične ljudske situacije, često situacije strasti. Ko se nije uplašio zajedno sa Ivicom i Maricom koji su zalutali u šumi i patio zajedno s njima?

Na dubljoj psihološkoj ravni ukazuje se na puteve koji se moraju preći u toku razvitka ličnosti, da bi se riješile određene životne situacije.

Ipak: da li djeca prepoznaju te skrivene poruke ili se ona, u prvom redu, boje strašnoga vuka? Na ovo pitanje psiholozi i pedagozi do danas nisu našli konačan odgovor.

Pa, kako onda da se ponaša roditelj kad su bajke u pitanju? Treba li djetetu pričati priče koje ono možda neće shvatiti, a koje ga mogu uplašiti? U vezi s ovim pitanjem nema preporuka. Roditelji moraju sami odlučiti hoće li pustiti svoju djecu da rastu s bajkama.

Ipak, pažljivo odaberite koje ćete bajke čitati. Ako vam se ne sviđa moralna poruka neke bajke, uzdržite se od njenog čitanja i pričanja ili nakon čitanja porazgovarajte s djetetom o pročitanom.

Ako smatrate da je neka priča previše strašna, naravno da je dopušteno najgora mjesta ublažiti i detalje ispustiti.

S narodnim bajkama ne treba miješati Andersenove bajke. Naime, u doba romantizma razvila se varijanta takozvanih umjetničkih bajki koje su izmislili i zapisali savremeni književnici. Jedna od takvih je poznata bajka "Ljepotica i zvijer". No, te umjetničke bajke imaju bajkovite motive, ali njih je lakše razumjeti i manje su strašne.