Prva najdraža igrička većini beba je duda-varalica. Mališani vole nešto držati u ustima, a dudu-varalicu mogu cuclati gotovo u svakom položaju - ta ih stvarčica umiruje, daje im neku vrstu osjećaja dodira, pomaže u uspavljivanju i podsjeća ih na ugodu uzimanja hrane.  

No, i dude-varalice podliježu zakonima zemljine teže i ispadaju iz usta na pod, čim se malo na njih ne pripazi. Tada obično mama ili tata priđu i podignu dudu. Neki je smjesta vrate bebi u usta, drugi je isperu prije nego što je vrate, neki je čak i prokuhaju.

Neki je roditelji i sami nekoliko puta procuclaju jer - pogrešno - vjeruju da tako očiste dudu. Različiti načini postupanja sa dudama postoje zato što većina roditelja uopće ne zna koliko se bakterija, klica i virusa pri takvom padu nakupi na dudi - i koliko svi oni mogu biti opasni po bebu.

Šta se sve kači na ispadnutu dudu

Ne postoje niti ozbiljna istraživanja, niti iko zna koliko se zapravo duda zaprlja kad padne na pod. Činjenica je, međutim, da se većina klica nakači na svaku dudu još prije nego što ona i padne na pod.

Na dudi su najvećim dijelom klice iz usne duplje same bebe, ali i iz usne duplje djetetove majke i osoba koje je čuvaju. Spektar klica proteže se od aerobnih i anaerobnih bakterija koje ne izazivaju nikakvu bolest, preko bakterija koje izazivaju bolest, gljiva - prije svega iz roda Candida - do virusa.

Pritom, naravno, postoje razlike u količini klica na raznoj vrsti podova - u tramvaju, autobusu ili na pijesku u parku neuporedivo je više klica nego na očišćenom podu u dnevnoj sobi.

Jesu li klice i bakterije opasne po bebe

Imunološki sistem dojenčadi još nije sasvim razvijen, zbog toga su maleni mnogo podložniji infekcijama nego odrasle osobe. Ali kakvo djelovanje mogu imali klice koje se nađu na dudi paloj na pod? One, u prvom redu, u području usta i ždrijela mogu izazvati imunološki odgovor bez znakova oboljenja. No, rjeđe mogu izazvati i neku bolest, prije svega kod djece sa smetnjama imunog sistema ili one kod koje je došlo do selekcije izazivača bolesti zbog česte upotrebe antibiotika.

Šta protiv toga mogu i trebaju raditi roditelji

Pranje pod mlazom tekuće vode i kombinaciji sa održavanjem na suhom po pravilu je dovoljan postupak za reduciranje klica. Ko želi biti potpuno siguran, može dudu dezinficirati tako da je tri minute prokuhava.

Stručnjaci preporučuju često i redovno mijenjanje "galerije" duda. A roditelji nipošto ne bi smjeli raditi samo jednu stvar - olizati dudu u svojim ustima. To, kao i puhanje u kašiku da bi se ohladilo jelo, dovodi do toga da se klice sigurno iz usta roditelja prenose na djecu. Na taj način se najčešće prenose izazivači karijesa.

Mane pretjerane higijene

Odrasli, kad postanu roditelji, često razviju sklonost pretjeranoj čistoći, što ranije kod njih niko nije mogao izazvati. Njihov dom tako postaje, nakon redovitog čišćenja dezinfekcionim sredstvima, gotovo neprjatno sjajan, sav pribor za bebe - od cucle, preko flašice za mlijeko do šoljice za piće - redovno je otkuhavan.

A stručnjaci kažu da je temeljito iskuhavanje kod kuće potrebno samo u slučaju da dijete ima ozbiljne smetnje imuniteta. U svim drugi slučajevima dovoljno je obično pranje i držanje na suhom mjestu.

Kod smetnji imuniteta liječnici preporučuju dezinfekciju pomoću vaporizatora, uključujući i pripremanje hrane na pari.

A kad se može govoriti o pretjeranoj higijeni? U svim slučajevima kad se u kući primjenjuju dezinfekciona sredstva. Njihov je nedostatak u tome što uništavaju ravnotežu bakterija i gljivica koje nisu izazivači bolesti, jer i njih uništavaju zajedno sa opasnijim klicama.

A čim beba počne puzati i zaprljanim prstićima dodirivati sve što nađe na podu, pa to onda trpati u usta, roditelji više nisu u stanju spriječiti njen kontakt sa klicama i kompanijom.