Prema istraživanjima, kod djece koja plaču duže vrijeme može doći do oštećenja mozga. Njihov mozak se tek razvija, zbog čega ih je opasno ostaviti da plaču duže vrijeme. Doktorica Penelope Leach vjeruje da ta djeca kasnije mogu imati poteškoće u učenju.

Ta teorija u suprotnosti je s popularnim vjerovanjem da se djeci može dozvoliti da plaču i do 20 minuta. Neki stručnjaci, među kojima je i dr. Gina Ford, savjetuju roditeljima da uspostave životni ritam svog novorođenog djeteta, uključujući i dozvoljavanje plakanja sve dok se ne formira redovni obrazac spavanja.

Ali, doktorica Leach kaže da mala djeca nemaju mentalnu zrelost kako bi mogla naučiti da odu spavati u određeno vrijeme. Dijete koje plače nakon nekog vremena će prestati, ali ne zato što je naučilo samostalno otići spavati, nego zato što je iscrpljeno i odustalo od traženja pomoći.

Kontinuirano plakanje dovodi do pojačane proizvodnje stresnog hormona kortizola. Dugi periodi plakanja proizvode kortizol u tolikoj količini da može oštetiti dječiji mozak. To ne znači da djeca ne smiju uopće plakati ili da bi roditelji trebali pretjerano brinuti kada plaču.