Porodična pravila su važna jer ona govore o tome kako članovi porodice brinu o svojim potrebama. Njima se postižu red, harmonija i odgovorno ponašanje.
Neka pravila
Tako imamo, naprimjer, pravilo: „Roditelji su odgovorni za donošenje odluka u porodici“. Ovo pravilo se primjenjuje u porodicama s malom djecom do njihovog punoljetstva i/ili potpunog osamostaljivanja tj. odlaska od kuće i zapošljavanja.
Ovim pravilom se ujedno omogućava djeci da budu djeca, odnosno omogućava se pravilan biopsihosocijalni razvoj.
Prekruta pravila, ali i porodična sredina bez pravila imaju jednako poguban utjecaj na odrastanje i sazrijevanje djece, jer se djeca u takvim porodičnim sistemima ne snalaze što će se ispoljavati kroz različite vrste ponašanja koje odrasli ocjenjuju kao „neposlušna, nedolična i/ili razmažena“.
Djeca se pitaju da odluče iako za to još nisu zrela ili se puštaju da se ponašaju kako god žele. Kasnije će ovim porodicama biti veliki izazov da postave granice posebno u pubertetu jer je dijete već naučilo da mu je sve dozvoljeno.
U ovim slučajevima se pomaže roditeljima da uspostave jasna pravila prilagođena zrelosti i uzrastu djece nakon čega se simptomatska ponašanja djece postepeno smanjuju da bi potpuno iščezla.Važno je skrenuti pažnju da postoje i toksična porodična pravila.
Kakva su to toksična porodična pravila?
Toksična porodična pravila proizvode i održavaju disfunkcionalnu porodičnu sredinu. Nabrojat ćemo samo neka od njih;
- Pretvaranje da je sve uredu.
- O problemima se ne razgovara da bi se riješili već da bi se drugi kritikovao.
- O problemima se ne priča s osobama van porodice.
- Emocije i lične potrebe se tumače kao znakovi slabosti.
- Kao slabost se tumači traženje pomoći.
- Samo ugodne emocije su dobrodošle i prihvatljive
.- Porodica radi ono što će „izgledati dobro izvana“ jer bitan je imidž.
