"Sve sretne porodice liče jedna na drugu, svaka nesretna porodica, nesretna je na svoj način". Lav Tolstoj ("Ana Karenjina)
Za svaku porodicu koja uspješno funkcionira možemo reći da je sretna i da nalikuje jedna drugoj. U čemu se sastoji to uspješno funkcioniranje sretnih porodica? Pa u tome da porodica opstaje kao zajednica, obezbjeđuje egzistenciju svojim članovima i uspješno rješava probleme na koje nailazi na svom putu rasta i razvoja.
Otvoren stav
Funkcionalna porodica ima otvoren stav prema ljudima; poštuje individualnost, autonomiju i privatnost svojih članova; jasno i toplo komunicira; ima ravnopravnu raspodjelu moći unutar roditeljskog para; fleksibilnu kontrolu koju postiže dogovorom; njeguje spontanost, humor i radost; inicijativu te podstiče zajedništvo i različitosti.
Pogrešno uvriježeno mišljenje je da sretne porodice nemaju probleme!
One na svom putu također nailaze na probleme i teškoće ali ono što ih razlikuje od nesretnih (manje sretnih i/ili disfunkcionalnih) je njihov odnos prema problemima kada se oni jave. Funkcionalna porodica se ujedinjuje kada problem nastane i kada jedan član porodice postane simptomatičan (npr. nervozan, agresivan ili se izoluje od ostalih članova porodice).
Porodica tada aktivira svoje snage i simptomatičnog člana ohrabruje, savjetuje ili suočava sa njegovim ponašanjem. Taj član porodice se podsjeća od ostalih članova porodice da je voljen i vrijedan član i da su svi spremni pomoći da se taj zahtjevni period lakše prebrodi. Kako je ova porodica otvorena ka zajedinci ona nema problem da se konsultuje i sa stručnjacima i zatraži savjet kako prebroditi porodičnu krizu.
S druge strane, termin disfunkcionalan opisuje porodične obrace kojima se ne ispunjava zadatak već dolazi do pojave problema. U disfunkcionalnoj porodici, dolazi do optuživanja člana ili članova porodice za nastajanje problema. Umjesto da se ujedine u pravcu traženja rješenja kao što to rade sretne (funkcionalne) porodice, ovdje dolazi do podjela među članovima porodice, koalicija.
Prema Virginiji Satir (1967.), socijalnoj radnici i porodičnoj terapeutkinji, komunikacija je jedan aspekt prema kojem možemo ocijeniti funkcionalnost/disfunkcionalnost porodice.
Disfunkcionalne porodice nisu u stanju u komunikaciji da:
- Kompletiraju razmjenu tj. da provjere i pitaju ono što čuju;
- Vide kako ih drugi vide;
- Vide kako sami sebe vide;
- Opišu jedni drugima doživljaje;
- Opišu nade, strahove, očekivanja;
- Ne mogu da se ne slažu;
- Ne mogu da odluče;
- Ne mogu se osloboditi prošlosti;
- Ne uče kroz iskustvo;
- Ne mogu da budu direktni, da se obraćaju u prvom licu ("JA"poruke... "Ja mislim i osjećam"....; koriste "TI" poruke .... "Ti si kriv/a "itd.);
- Nalaze greške;
- Ne koriste adekvatno jezik.