STRUČNJACI PIŠU ZA "AVAZ"

U čemu se sastoji uspješno funkcioniranje sretnih porodica: Ovo su razlozi

Za svaku porodicu koja uspješno funkcionira možemo reći da je sretna i da nalikuje jedna drugoj

Funkcionalna porodica. Facebook

Emina Kadić, sistemska porodična terapeutkinja

24.4.2024

"Sve sretne porodice liče jedna na drugu, svaka nesretna porodica, nesretna je na svoj način". Lav Tolstoj ("Ana Karenjina)

Za svaku porodicu koja uspješno funkcionira možemo reći da je sretna i da nalikuje jedna drugoj. U čemu se sastoji to uspješno funkcioniranje sretnih porodica? Pa u tome da porodica opstaje kao zajednica, obezbjeđuje egzistenciju svojim članovima i uspješno rješava probleme na koje nailazi na svom putu rasta i razvoja.

Otvoren stav

Funkcionalna porodica ima otvoren stav prema ljudima; poštuje individualnost, autonomiju i privatnost svojih članova; jasno i toplo komunicira; ima ravnopravnu raspodjelu moći unutar roditeljskog para; fleksibilnu kontrolu koju postiže dogovorom; njeguje spontanost, humor i radost; inicijativu te podstiče zajedništvo i različitosti.

Pogrešno uvriježeno mišljenje je da sretne porodice nemaju probleme!

One na svom putu također nailaze na probleme i teškoće ali ono što ih razlikuje od nesretnih (manje sretnih i/ili disfunkcionalnih) je njihov odnos prema problemima kada se oni jave. Funkcionalna porodica se ujedinjuje kada problem nastane i kada jedan član porodice postane simptomatičan (npr. nervozan, agresivan ili se izoluje od ostalih članova porodice).

Porodica tada aktivira svoje snage i simptomatičnog člana ohrabruje, savjetuje ili suočava sa njegovim ponašanjem. Taj član porodice se podsjeća od ostalih članova porodice da je voljen i vrijedan član i da su svi spremni pomoći da se taj zahtjevni period lakše prebrodi. Kako je ova porodica otvorena ka zajedinci ona nema problem da se konsultuje i sa stručnjacima i zatraži savjet kako prebroditi porodičnu krizu.

S druge strane, termin disfunkcionalan opisuje porodične obrace kojima se ne ispunjava zadatak već dolazi do pojave problema. U disfunkcionalnoj porodici, dolazi do optuživanja člana ili članova porodice za nastajanje problema. Umjesto da se ujedine u pravcu traženja rješenja kao što to rade sretne (funkcionalne) porodice, ovdje dolazi do podjela među članovima porodice, koalicija.

Prema Virginiji Satir (1967.), socijalnoj radnici i porodičnoj terapeutkinji, komunikacija je jedan aspekt prema kojem možemo ocijeniti funkcionalnost/disfunkcionalnost porodice.

Disfunkcionalne porodice nisu u stanju u komunikaciji da:

- Kompletiraju razmjenu tj. da provjere i pitaju ono što čuju;

- Vide kako ih drugi vide;

- Vide kako sami sebe vide;

- Opišu jedni drugima doživljaje;

- Opišu nade, strahove, očekivanja;

- Ne mogu da se ne slažu;

- Ne mogu da odluče;

- Ne mogu se osloboditi prošlosti;

- Ne uče kroz iskustvo;

- Ne mogu da budu direktni, da se obraćaju u prvom licu ("JA"poruke... "Ja mislim i osjećam"....; koriste "TI" poruke .... "Ti si kriv/a "itd.);

- Nalaze greške;

- Ne koriste adekvatno jezik.

Emina Kadić, sistemska porodična terapeutkinja. Avaz

Zašto je važno imati svijest o navedenoj funkcionalnosti i disfunkcionalnosti porodice? Upravo zato što se svako ljudsko biće rađa u, više ili manje funkcionalnoj, porodici ali i više/ manje funkcionalnoj društvenoj zajednici i državi.

Kažu da na ovaj svijet dolazimo kao prazna ploča (Tabula rasa). Kako rastemo i razvijamo se, gledamo ponašanja naših roditelja/staratelja, naše porodice i usvajamo ih kao primjere kako se treba ponašati u svijetu i sa ljudima oko nas.

Načinima na koje naši roditelji/staratelji komuniciraju s nama i jedni s drugima oblikuju naš pogled na svijet i našu poziciju u njemu. Ako se ponašaju na disfunkcionalni ili nezdrav način, velike su šanse da će djeca oponašati to nezdravo ponašanje, čak i nenamjerno.

Tri temeljne strukture

Traumatska iskustva sa roditeljima/starateljima utiču na tri temeljne strukture: naš osjećaj sebe, način na koji komuniciramo i način na koji formiramo odnose i ponašamo se prema ljudima oko nas.

Mi usvajamo određene karakteristike ličnosti na osnovu našeg položaja, odnosno „uloge“ koju imamo u okviru porodične jedinice. Ako je naša porodica bila disfunkcionalna, naša uloga nastaje iz nezdravih obrazaca i postoji da bi održala tekuću disfunkciju.

- U prošlom članku smo se dotakli uloge žrtvenog jarca, ali sistemska porodična terapija prepoznaje još najmanje 7 uobičajenih uloga koje nastaju uslijed nezdrave porodične dinamike (zlatno dijete, heroj, maskota, označeni pacijent, izgubljeno dijete, njegovatelj, parentifikovano dijete).

U narednim člancima ću opisati svaku od ovih uloga kako bi što širi krug čitalaca možda prepoznao sebe u nekoj od ovih uloga,da bi potom mogli iskoračiti iz ovih naučenih obrazaca ponašanja u svoje autentično Ja.

"Vi niste ono što vam se desilo već ono što odaberete biti! " Carl Jung

Ono što je optimistično je da se ne radi o genetici, o ponašanjima koje je nemoguće mijenjati jer su ista nastala procesom učenja a isto tako možemo naučiti i efikasnije i zdravije načine ponašanja.Izborom novih ponašanja prekida se prijenos disfunkcije sa generacije na generaciju i postaje moguće kreirati vlastitu funkcionalnu porodicu."

(Svake srijede objavljujemo tekstove stručnjaka koji pišu o braku, porodici, bebama, trudnoći...)

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.