Piše: Elisabeth Pantley, autorica knjiga o odgoju djece

Tokom prve godine života beba se redovno budi tokom noći. To nije problem, već biološka činjenica. Problem, međutim, leži u našoj percepciji kako bi dijete trebalo spavati, kao i u našoj potrebi da neometano prospavamo moć.

Kao roditelji, želimo i trebaju nam duži periodi spavanja kako bismo mogli što bolje funkcionirati u našim užurbanim životima. Ideja je stoga da polako i obzirno mijenjamo ponašanje svog djeteta kako bi bilo što bliže našim potrebama.

Da biste uspavali svoje dijete bez mnogo muke, autorica knjige "Kako uspavati dijete bez plakanja" Elisabeth Pantley predlaže sljedećih deset koraka:

1. Napravite sigurnosnu provjeru kreveta, madraca, položaja u kojem spava;

2. Naučite osnovne činjenice o spavanju;

3. Sastavite dnevnike spavanja kako biste ustanovili kako tačno vaša beba spava;

4. Proučite i izaberite rješenja za spavanje;

5. Složite lični plan za spavanje;

6. Slijedite taj svoj plan deset dana;

7. Sastavite desetodnevni dnevnik;

8. Analizirajte svoja postignuća;

9. Slijedite svoj plan još 10 dana;

10. Završite dnevnik, analizirajte postignuća i, ako je potrebno, prilagođavajte plan svakih deset dana.

Značaj rutine

Ali, ako ništa od toga još ne pali i vi ste na rubu živaca jer, što god pokušavali, vaše dijete ne može nikako zaspati ili se redovno budi svakih pola sata do sat, vrijeme je da pokušate sljedeću metodu.

Situacija u kojoj se nalazite je "zona opasnosti" i upozorava da se nešto treba promijeniti. Promjena je neophodna, jer vas djetetova noćna rutina čini ljutitima i ogorčenima na svoje dijete. Ovi su koraci razumne alternative metodi "pusti neka se isplače".

Pružite djetetu dodatno vrijeme jedan na jedan tokom dana, naročito ujutro i prije odlaska u krevet. Povećajte količinu vremena u danu tokom kojeg mazite, držite i nosite svoje dijete.

Naučite dijete razlici između svjetla i tame. Odnesite ga u kupatilo i igrajte se - gasimo svjetlo - mrak! Palimo svjetlo - dan! Čitajte knjige o suprotnostima. Ujutro i uvečer razgovarajte o dobima dana dok gledate kroz prozor.

Potražite neke slikovnice o djeci i spavanju i čitajte ih djetetu kao dio rutine prije odlaska na spavanje. Kad se dijete probudi tokom noći, ponovite svoja očekivanja. Možete tad reći: "Šššššš, noć je, hranim te dok je svjetlo. Spavamo u mraku, sad je mrak, spavamo."

Dijete će plakati i možda će mnogo plakati, jer će biti vrlo uznemireno. Budite spremni na to i recite sebi: "Bit će dobro. Ovo ću raditi samo još nekoliko noći." Svakako odredite koliko noći ste voljni ovo pravilo provoditi.

Ako shvatite da ga ne možete pustiti da plače u svojem krevetu, čak i ako stojite sa strane, možete ga držati na rukama, ljuljati, pjevušiti, češkati po leđima, prislanjati obraz uz njegov, što god može pomoći vama ili njemu.

Riječi utjehe

Ako vaše dijete ne ovisi o dojenju ili bočici, ali redovno vas budi kako biste ga nosili ili ljuljali, možete koristi istu ovu ideju. Međutim, držite i dalje dijete u njegovom krevetiću te se naginjite kako biste ga gladili, češkali ili na drugi način smirivali dok leži u krevetiću.

Šapućite riječi utjehe. To prvenstveno služi da biste ostali smireni, a može pomoći djetetu kao potvrda da ste u blizini.

U svakom trenutku kada vi ili dijete postanete previše uznemireni, dojite, dajte djetetu bočicu ili ga utješite na način koji će ga smiriti i pomoći mu da ponovno zaspi. U tom trenutku dijete će već biti vrlo umorno, zaspat će brzo i dulje spavati.

Ne postoji razlog zbog kojeg biste sebe ili dijete doveli do krajnjih granica. Samo ponovno probajte idućeg puta kad se probudi ili sljedeće noći.

Ako je mama na rubu živaca i nema više strpljenja za postupne prilagodbe, slobodno ga primite u ruke, jer biti dobro odmoren i smiren vrlo je važno za oboje.