Svakako su hodanje i govor krupni koraci u razvoju svakog djeteta, ali postoje i neki drugi manje očigledni, nazovimo ih markeri, koji će potvrditi da se vaša beba razvija pravilno. 
Navodimo četiri takva markera koje beba demonstrira tokom prve godine života: 
1. Reagira na svoju omiljenu pjesmu 
* Kada? Ovakva bi se reakcija trebala razvijati od samog rođenja. 
* Šta znači? Ponavljanje može biti ugodno za bebe, no, nije u pitanju samo ponavljanje. Reagiranje na zvuk omiljene pjesme, muzike je znak da beba razvija memoriju i već pokazuje da raspoznaje stvari. 
2. "Sisanje" nožnog prsta 
* Kada? Već sa pet ili šest mjeseci. 
* Šta znači? Kada leži na podu na leđima i pokušava primaći nožni prst ustima, to je znak da razvija motorne vještine koje će joj biti od ogromne pomoći pri uzimanju predmete i da ih drže objema rukama. Beba će tako vrlo brzo početi uzimati hranu i sama se hraniti svojim vlastitim rukama. 
3. Kimanje i nijekanje glavom 
* Kada? Sa devet ili deset mjeseci. 
* Šta znači? "Da" i "ne" klimanjem glavom počinju dobijati smisao za vašu bebu, mada nije u stanju izgovoriti ni riječi. Njeni pokreti mogu biti neuobičajeni, može vam izgledati kao da nemaju baš neki smisao, ali ih nikako ne smijete ignorirati: Možda samo pokušava odgovoriti na nešto što ste upravo rekli! 
4. Pokazivanje prstom 
* Kada? Sa devet ili deset mjeseci. 
* Šta znači? Beba ima sposobnost pokazivanja prstom stvari koje joj se dopadaju i pokušava vas navesti da ih i vi pogledate. Mada još nema razvijenu sposobnost govora, ovo je njen znak spremnosti da komunicira s vama.

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Bebin prvi veliki korak je veliki događaj u svakoj porodici, a neki roditelji ga doživljavaju poput onog Armstrongovog na Mjesecu! Neko će dijete to učiniti oko svog prvog rođendana, neko mjesec ili dva ranije ili mjesec ili dva kasnije. 
Uglavnom, tu postoji ogromna razlika među djecom. Ipak, većina roditelja zabrinuta je kada dijete kasni ili ima probema u pojavi tog ogromnog preokreta u životu. 
Jer, nije mala stvar stati na vlastite noge i krenuti u veliko istraživanje koje se zove život. Ali, i ova faza u razvoju djeteta puna je brojnih zabluda. Pokušat ćemo vam iznijeti neke istine i pomoći vam da se previše ne opterećujete. Evo najčešćih zabluda:
1. Za prve korake i hodanje najbitniji su mišići nogu - Istina je, međutim, da hodanje uključuje nekoliko grupa mišića. Naravno da su te male, snažne noge bitne, ali ništa od prvih koraka bez mišića leđa, vrata i ruku. 
Stomačni mišići imaju ključnu ulogu u držanju i razvoju i pripremi novorođenčeta za sjedenje, stajanje i hodanje. Svi su ti mišići uvezani i pomažu tom malom biću da se podigne i vidi mnogo bolje šta se dešava okolo. 
Beba ima prirodnu želju da dohvati predmete oko sebe, naginje se naprijed ili nazad i naravno trbušni mišići su u tom smislu najbitniji. Mišići nogu su zaista vrlo bitni, ali nisu potrebne neke posebne vježbe za njihov razvoj. Sve se to na vrijeme posloži i vaša beba ustaje na noge. 
2. Sa prvim koracima morate dobro otvoriti oči i stalno nadzirati dijete - To nije tačno, jer morate početi mnogo ranije. Počnite čim vaše dijete krene s prvim pokretima, savjetuje dr. Joseph Gigante, profesor pedijatrije u bolnici za djecu "Vanderbilt" u Nešvilu. 
Nikada ne možete biti sigurni koji su dometi tog malog bića kada počne puzati, prevrtati se, penjati. Neka djeca su više, a neka manje radoznala. Nikada se nemojte oslanjati na iskustvo sa jednim djetetom, svako je dijete jedan svijet za sebe, stoga opreza nikad dosta.
Prije nego što beba počne istraživati, što se najčešće dešava kada navrši šest mjeseci, pokušajte se spustiti na nivo djeteta i gledati svoj dom očima bebe. Mali, sitni predmeti moraju biti van domašaja djeteta. Sve oštre rubove i ivice zaštitite, vodite računa o mjestu gdje se nalaze komadi namještaja, kao što su police za knjige koje vaš mali radoznalac može povući na sebe. 
3. Hodalica je od velike pomoći - Istina je upravo suprotno - hodalica može uzrokovati kašnjenje u prvim koracima. Hodalice mogu ojačati donje mišiće nogu, ali ne i mišiće kukova. Ova pomagala imaju još jedan nedostatak, dijete u hodalici se lako može prevrnuti čim naiđe na najmanju prepreku. 
Zato budite posebno pažljivi, a neki eksperti čak preporučuju da se hodalice uopće ne koriste. Ne zaboravite da postoje igračke koje djecu podstiču na hodanje, kao što su konjići. Ipak, najbolja je vježba nevješt korak koji vaša beba napravi od stola do kauča i od kauča do stolice. To je nešto što je istinski potiče na hodanje. 
4. Svaka beba mora propuzati prije nego što prohoda - To nije tačno, jer neke bebe uopće ne pužu. Mada većina beba propuže u periodu između sedam i deset mjeseci, podosta je i onih koje prohodaju pa tek onda isprobaju vještine puzanja. 
I kada propuže, većina beba to radi na prilično smiješan način. Njihovi mišići ruku brže očvrsnu od mišića nogu, pa se nerijetko dešava da pužu unazad, ili da prve vještine puzanja pokazuju pužući na leđima, a ne na stomaku. 
5. Najteže je naučiti bebe da stoje - Istina je da je za bebu najteže kako se vratiti u sjedeći položaj. Možete joj pomoći tako da je tokom dana držite za ručice i naučite je kako da savije koljena i da se lagano spusti u sjedeći položaj. Bebe brzo uče, ali neka vas ne brine ako se padovi ponavljaju i po nekoliko puta na dan, to je samo djelić učenja velikog umijeća hodanja. 
6. Obuvanje cipelica pomaže bebi da nauči hodati - To nije tačno. Najbolje je da beba pravi svoje prve korake bosa. Cipelice otežavaju savijanje stopala, što tom malom nesigurnom biću samo dodatno otežava održavanje ravnoteže i koordinaciju pokreta. Uz to, ove male novopečene hodalice svojim golim stopalima lakše grabe po podu. 
Naravno, kada je hladno i kada su izvan kuće, moraju imati cipelice, ali kada ste u kući mnogo je bolje da su bose. Prvi par odgovarajućih cipelica je bitan, a mi vam predlažemo da u odabiru tog pravog para obujete bebi cipelice bez vezanja, da je pustite da stoji tako da se cijelom težinom osloni na stopala. 
7. Ako beba hoda na vrhovima prstiju, to je siguran znak da nešto nije uredu - Činjenica je da većina djece pravi svoje prve korake upravo na taj način. To nije neuobičajeno niti nenormalno, baš kao što nije ni početno geganje. Većina djece se oslobodi ovih početnih navika do treće godine. 
Međutim, ukoliko beba uporno nastavlja hodati na prstima, konsultirajrte se s pedijatrom, jer se u tom slučaju može raditi o nekoj anomaliji. Inače, nema razloga za zabrinutost. Vaša beba će ubrzo imati savršen hod.

Zablude o djetetovim prvim koracima

Roditelji znaju da je čitanje djeci izvanredan oblik učenja. Čitanje, osim što omogućava učenje, istovremeno podstiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta. 
Odredite mjesto na kojem ćete djetetu najčešće čitati, mjesto gdje ćete se oboje osjećati sigurno i prijatno. Smjestite se na omiljenom kauču, okruženi igračkama i pokriveni omiljenom dekicom. Ovim podstičete višesenzorni razvoj mozga. 
Kada se dijete osjeća sigurno i prijatno, sva čula su stimulirana. Upravo zbog toga, dijete će povezati čitanje s nečim što je prijatno, čega će se rado sjećati i čemu će se rado vraćati. 
Osigurajte djetetu osjećaj sigurnosti, tako što ćete ga staviti u krilo ili ga smjestiti bliže sebi. Tako smanjujete izlučivanje kortizola u mozak. Kortizol je hormon koji djeluje poput odbrambenog mehanizma kada su ljudi uplašeni ili se osjećaju nesigurno. 
* Pokazujte emocije - Koristite različite glasove i različite zvukove pri čitanju. Kad čitate naglas, dramatizirajte likove. Tako podstičete slušnu percepciju. Kada je dijete u prilici da sluša različite zvuke, ne samo da time priča postaje zabavnija, nego kod djeteta podstiče razvoj vještina kritičkog slušanja. 
* Pokazujte šta čitate - Dok čitate naglas, prelazite rukom ispod riječi, podcrtajte prstom naslov, autora i glavne riječi u priči. Slijedite li riječi prstom, usmjeravate i djetetovo oko da prati tekst. 
* Čitajte iste slikovnice - Možda ste se vi i zasitili jedne te iste priče koju dijete voli slušati, ali postoje razlozi zbog kojih djeca žele čuti neku priču ponovo. Kada dijete čuje ili čita priču ponovo, ono uči predviđati ishod na osnovu prethodnog iskustva i prepoznavanja poznatih rečenica. Osim toga, ovo doprinosi razvijanju memorije, jer čitanje iste priče ponovo pomaže djeci da razviju vještinu pamćenja. 
* Način govora - Govorite normalno, ali naglašavajte riječi što tačnije i jasnije. Dijete pažljivo sluša i tako uči govoriti. To je proces u kojem pomažete djetetu da svoje misli pretoči u riječi i istovremeno nauči osnovna pravila korištenja jezika. 
* Važni detalji - Istaknite slike, oblike, boje i brojeve stranica naglašavajući ih dok čitate. Tako podstičete razvoj vizuelne percepcije. 
* Upoređujte - Podstičite upoređivanje dok čitate, naprimjer, možete pitati dijete: "Koji je pas veći?" ili unositi elemente stvarnog života: "Ti imaš crnu kosu, koju boju kose ima Pepeljuga?" Upoređivanjem i uočavanjem različitosti djetetu pomažete da prepozna odnose među stvarima, kao i različitosti i sličnosti. 
* Prepričavajte - Nakon što pročitate priču, pitajte dijete šta se dogodilo na početku i na kraju priče, koji su glavni likovi i šta im se dogodilo. Ovo može biti težak zadatak, ali ubrzo ćete primijetiti kako je dijete naučilo obrađivati informacije u višim kategorijama.

Čitanje je hrana za dječiji mozak

Termin distoni sindrom označava stanje kod dojenčadi kada kliničkim pregledom motoričkih funkcija budu primijećena neka odstupanja od normale, za koja se ne može reći da su izrazito patološka, već mogu biti i varijacije fiziološkog, normalnog razvoja. 
Radi se o "prečvrstom" ili "premlohavom" dojenčetu, koje kasni u savladavanju nekih motoričkih vještina (npr. sjedenju, okretanju, stajanju) za prosjekom, odnosno razvoj čvrstoće mišićnih grupa nije ujednačen, pa neki mišići djeluju jače, drugi slabije, a rezultat je nespretan i neujednačen razvoj motorike. 
U tom slučaju se preporučuju vježbe i često nakon nekoliko mjeseci, uz njihovu pomoć, ili unatoč njima, dolazi do prevladavanja tih poteškoća, te dijete nakon jedne godine najčešće napreduje posve normalno.

Šta je to distoni sindrom kod djece

Kao što treći rođendan označava i prelaz između perioda u kojem se vaše dijete još nalazilo u pelenama i ranog djetinjstva, kada mu bude pet godina ono će postepeno prestajati biti beba.
Naravno, ne na dan svog petog rođendana, već tokom te sljedeće godine dijete se treba oprostiti s navikama nejakog malenog i postati zrelije.
Međutim, roditelji ponekad idu u krajnost. Jedni dozvoljavaju da osobine koje karakteriziraju bebu i dalje traju, pa ih čak i njeguju. Oni sprečavaju dijete da se prihvati odgovornosti za koju je odraslo.
Drugi nastoje od petogodišnjeg djeteta stvoriti malog čovjeka, očekujući da ono obavlja stvari koje daleko premašuju mogućnosti njegovog uzrasta. 
Sada je bitno da roditelji nađu zlatnu sredinu u svom odnosu prema djetinjoj zrelosti koja je u razvoju.
Roditelj koji pokušava kod svog petogodišnjeg djeteta sačuvati osobine karakteristične za bebu, mora shvatiti da ono nije više beba, već dijete koje uskoro kreće u školu. 
A roditelj koji je nestrpljiv da njegovo maleno što prije odraste mora se podsjetiti da je ono još samo dijete koje ide u vrtić. 
Dok je vaše dijete bilo mlađe od pet godina povremeno vraćanje infantilnim navikama nije se ozbiljno shvatalo. Prepuštali ste vremenu da se dijete samo oduči od nezgodnih navika. 
Međutim, ako se sisanje palca, mokrenje u krevetu i mucanje nastavi i u šestoj godini, morate sada tome obratiti veću pažnju.
Prvo dovedite dijete liječniku na opći pregled. Možda ste previdjeli neki fizički uzrok koji izaziva ova stanja. Ako liječnik ustanovi da ne postoji nikakav fizički uzrok, morate razmisliti o emocionalnoj tenziji sredine u kojoj dijete živi. 
Šta raditi s palcem u ustima
Dijete koje odjednom ponovo počne sisati palac ili koje nastavi to činiti i kada uđe duboko u šestu godinu, izuzimajući pri tom kratko vrijeme prije spavanja, nije se prilagodilo i vrlo često nije sretno.
Možda je uzrok ovakvoj potištenosti prejak emocionalni pritisak u kući ili u vrtiću, odnosno nesposobnost djeteta da nađe zajednički jezik sa svojim drugovima i drugaricama. 
Dijete treba pomoć, ali ne sramotite ga zbog toga. Ono se i samo ne osjeća sasvim sigurno, inače ne bi sisalo palac. Stoga nemojte bez potrebe uvećavati njegovu potištenost i osjećanje nesigurnosti. 
Kad god vidite da sisa palac, dajte mu znak pogledom ili podizanjem obrve da prestane, jer ćete mu na taj način daleko više pomoći nego ako ga glasno pred svima opominjete. 
Mucanje i izgovor
Dogodi li se da vaše dijete nastavi mucati i u šestoj godini, porazgovarajte o tome s pedijatrom. Nejasno izgovaranje pojedinih glasova ili slogova je česta pojava koja će iščeznuti čim dijete ne bude više osjećalo pritisak.

Od bebe do djeteta – granica je pet godina

Sigurno biste željeli pomoći djeci da izbjegnu greške koje bi mogle negativno utjecati na njihovo samopouzdanje, fizičko i psihičko zdravlje. A, evo o čemu razmišljaju i u čemu griješe djeca od treće do šeste godine.
1 Svađe, bolest i drugi problemi ukućana mogu kod djeteta stvoriti utisak da je ono odgovorno za to kako se drugi osjećaju i šta im se dešava. Vaša je obaveza reći djetetu da nije odgovorno za emocionalnu bol drugih ljudi. Učvršćenjem ove istine možete kod njega spriječiti osjećaj da nije dobro dijete.
2 Djevojčice u tom periodu često misle da moraju biti poput svoje majke, jer samo tako mogu postati odrasle žene. Nipošto im ne povlađujte u tome, podstičite ih u uvjerenju da su jedinstvene i da se razvijaju u prekrasnu osobu.
3 Moji roditelji znaju sve i moram se slagati s njihovim mišljenjem, stav je mnoge djece. Vi kao roditelj morate insistirati da djeca izražavaju svoje mišljenje. 
4 Moram zadovoljiti druge kako bi me voljeli. Vaš je zadatak uvjeriti dijete da ga volite i da želite da bude ono što želi. 
5 Ima djece koja se osjećaju bolje kad iskale frustracije i ljutnju na mlađoj braći ili sestrama kao i maltretirajući drugu djecu. Takvoj djeci treba pomoći da shvate da se iza ljutnje samo prikriva njihov osjećaj straha, nemoći i povrijeđenosti. Naučite ih svojim ponašanjem i primjerom kako izraziti frustracije i ljutnju na konstruktivan način.

O čemu razmišljaju djeca od treće do šeste godine

Svi roditelji čitaju i raspituju se šta mogu očekivati od svog djeteta u prvoj godini života te kako će na najbolji način moći organizirati svoju svakodnevicu. Ali, bebe imaju svoj plan i često rade stvari koje je nemoguće naći u knjigama. 
Svaka beba je jedinstvena i nijedna ne raste "po knjizi". Evo nekih stvari koje ne treba očekivati: 
Do šest sedmica
* Ne očekujte da znate sve samo zato što ste pročitali mnogo knjiga; 
&nbsp;* Da će dojenje biti lagano i prirodno, trebat će vam praksa; 
&nbsp;* Da će pedijatar uvijek reći pravu stvar ili znati odgovore na sva pitanja;
&nbsp;* Da ćete se brzo vratiti u stari dnevni ritam; 
&nbsp;* Da ćete spavati više od sat-dva sna u komadu; 
&nbsp;* Da vam se rodbina neće miješati tamo gdje im nije mjesto; 
&nbsp;* Da ćete išta napraviti čak i dok beba spava; 
&nbsp;* Da će duda varalica dugoročno riješiti bilo kakav problem; 
&nbsp;* Da će nešto riješiti odustajanje od dojenja i davanje bočice; 
&nbsp;* Da će beba mnogo spavati jer postoje i tzv. besane bebe; 
&nbsp;* Da će beba raditi bilo šta više od jela, spavanja i prljanja pelena. 
Do trećeg mjeseca
* Ne očekujte od bebe da sa 12 sedmica spava cijelu noć; 
&nbsp;* Da iznenada uđe u predvidljiv ritam; 
&nbsp;* Da se osjeća sigurno i ugodno kad niste na vidiku; 
&nbsp;* Da ćete odjednom znati razlikovati sve bebine vrste plača; 
&nbsp;* Da se vaš partner slaže sa svim vašim pogledima na roditeljstvo; 
&nbsp;* Da ćete i dalje redovito viđati prijatelje koji nemaju djecu; 
&nbsp;* Da ćete redovno moći posjećivati frizera;
&nbsp;* Da neće biti dana kada ćete se osjećati frustrirano i razočarano; 
&nbsp;* Da ćete ući u stare traperice, barem ne zasad. 
Do šestog mjeseca 
* Ne očekujte da će se djetetu sviđati ideja da se igra sa drugom djecom;
&nbsp;* Da dijete više neće trebati dojenje ili bočicu po noći; 
&nbsp;* Da je spremno za krutu hranu samo zato što je udvostručilo porođajnu težinu ili što gleda u vaš tanjir; 
&nbsp;* Da će se bebi dopasti prva kašica; 
&nbsp;* Da će nakon uvođenja krute hrane noću bolje spavati; 
&nbsp;* Da će bebi brzo izbiti zub samo zato što slini i grize.

Šta ne treba očekivati u prvih šest djetetovih mjeseci

Sve je više dokaza koji govore u prilog tvrdnji da su bebe koje brzo dobijaju na težini tokom prvih nekoliko mjeseci ili godina, izložene pojačanom riziku gojaznosti u djetinjstvu i kasnije. 
Dva kritična perioda
U okviru jedne studije praćena je grupa djece od rođenja do navršene pete godine života, a istraživači su utvrdili dva kritična perioda ranog djetinjstva koja utječu na kasniju gojaznost djece. 
Prvi kritični period je prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja, a drugi je nakon navršene dvije godine života. Period između je period rasta, a ne debljanja.
U drugoj studiji došlo se također do nekih dokaza o povezanosti gojaznosti s brzim dobijanjem na težini prije navršene dvije godine života, što, prema mišljenju stručnjaka, predstavlja faktor rizika za gojaznost u zrelijoj dobi.
Sve bebe koje su se brzo debljale nakon navršene druge godine života, u zrelijoj su dobi postale gojazne.
Rezultati treće studije pokazuju da brzo dobijanje na težini tokom prvih šest mjeseci utječe na povećanje rizika gojaznosti u djetinjstvu. 
Obavezno konsultacije
Naravno, ovo nisu prve studije ovakvog tipa. I analiza brojnih ranijih studija ukazuje na ovakvu povezanost.
Brzo dobijanje na težini nakon druge ili treće godine života općenito se smatra faktorom rizika za gojaznost u zrelijim godinama.
Svaki roditelj želi znati koja je pravilna težina za bebu u određenim periodima života. Istraživači, ali prije svega ljekari, moraju dati odgovor na ovo važno pitanje. Zato se konsultirajte sa pedijatrom i na taj način spasite svoje dijete potencijalnog rizika gojaznosti već od prvih dana života.
Kako zaštititi bebu od kasnije gojaznosti
Evo nekih faktore koji će vam pomoći da svoju bebu zaštitite od rizika kasnije gojaznosti:
1. Isključivo - dojenje 
Američka akademija pedijatara i Svjetska zdravstvena organizacija preporučuju isključivo dojenje tokom prvih šest mjeseci života. S obzirom na to da se vrlo rijetko može desiti da se vaša beba prejede ukoliko je hranite na prirodan način - dojenjem, to predstavlja izvanredan način za reduciranje rizika gojaznosti kasnije. 
2. Nema potrebe za rano uvođenje čvrste hrane 
Postoje dokazi da uvođenje čvrste hrane prije četvrtog mjeseca također može povećati rizik gojaznosti tokom djetinjstva i kasnije. 
3. Naučite kada vam beba želi "reći" da je gladna 
Ovo je izuzetno važno kod beba koje se hrane na flašicu. Zato naučite kada beba plače zato što je gladna, a kada plače zbog nekih drugih razloga.

Hoće li bucmaste bebe biti gojazne odrasle osobe

Porodica je najvažniji faktor za formiranje ličnosti. Njen utjecaj je najveći u prvim godinama djetetovog života. Dijete će se razvijati kao normalna, uravnotežena ličnost ako je voljeno - što znači da su ga roditelji željeli i da ispoljavaju srdačan, topao odnos - i ako osjeća sigurnost. 
Doživljaj sigurnosti ne zavisi samo od odnosa roditelja prema djetetu, već i od odnosa među roditeljima. Duboko poremećeni odnosi među roditeljima izazivaju poremećaj u ličnosti i ponašanju djeteta.
Porodica je značajna i zato što roditelji namjerno i sistematski formiraju kod djece određene karakteristike. Roditelji su često, bar u ranom djetinjstvu, uzor svojoj djeci. 
Zato oni utječu na njih čak i kada to ne žele. Djeca se identificiraju s njima i prihvataju sve oblike ponašanja koje možda ni sami roditelji ne ocjenjuju kao dobre.
Roditelji trebaju izgraditi ispravan pedagoški odnos prema djetetu. Smatra se da nije dobra pretjerana strogost, pogotovo ako uključuje agresivnost i fizička kažnjavanja. 
Ali, i izrazita popustljivost i razmaženost izazivaju negativne efekte. Dijete se može formirati kao egoistična osoba, nesposobna da uspostavi ravnopravne odnose s drugima.
Obaveze treba postepeno razvijati kao i samostalnost i nezavisnost kod djece, jer i pretjerani zaštitnički odnos ometa dječiji razvoj.

Ni strogi, ni popustljivi prema djetetu

Mnogi se roditelji pitaju kada, kako i koje riječi njihovo dijete treba izgovoriti. To se ne odnosi samo na riječi, nego i na aktivnosti koje dijete treba u određenoj dobi učiniti. 
Tokom govorno-jezičkog razvoja počinjemo uočavati "pogrešan" izgovor, "zapinjanje" u govoru ili "gutanje" riječi te govor tada postaje vrlo nerazumljiv. 
Evo kako se kod djeteta trebaju razvijati govorno-jezičke sposobnosti, šta je dopušteno u određenoj dobi, a šta više nije. 
Do druge godine
* Dijete treba poticati da proizvodi samoglasnike, te da ih spaja; tako dobivamo M i A - MA; T i A - TA; P i A - PA. 
* Treba poticati pokušaje uspostavljanja kontakta očima koji je povezan s govorom.
* Treba oponašati smijeh djeteta i izraze lica.
* Treba učiti dijete da oponaša akcije, uključujući pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da dajemo poljupce.
* Govoriti djetetu kada ga kupamo, hranimo i odijevamo šta radimo, gdje ćemo ići, šta ćemo raditi kada dođemo na to mjesto i koga ćemo vidjeti.
* Prepoznavati boje. 
* Prebrojiti neke predmete. 
* Treba se koristiti gestama kao da mašemo "pa - pa".
* Treba poticati onomatopeje - izgovoriti "vau - vau" i pokazati sliku psa, "mijau" i pokazati sliku mačke.
* Poticati pokušaj komunikacije.
* Treba mnogo čitati djetetu, jer ponekad samo čitanje jednostavno opisuje slike koje se nalaze u slikovnici tako da te slike prate pisane riječi. 
Od druge do četvrte godine
* Trebamo se koristiti "dobrim govorom" koji je čist i razgovijetan, jer tako služimo djetetu kao model.
* Ponoviti to što je dijete reklo, tako da ono shvati da ste ga razumjeli. Ako dijete traži sok, recite: "Imam soka.", "Želiš li sok od jabuke?"
* Treba pomoći djetetu da razumije i da može pitati, treba se igrati igre "da" i "ne" te pitati dijete "Jesi li ti dječak?", "Mogu li mačke letjeti?".
* Poticati izbor: "Želiš li jabuku ili breskvu?", "Želiš li obući svoju crvenu ili plavu košulju?" 
* Proširivati vokabular djeteta, što uključuje i imenovanje dijelova tijela te prepoznavanje šta se radi s određenim dijelom - "To je moj nos. Njime mogu mirisati cvijeće." 
* Pjevati jednostavne pjesmice i recitirati ih tako da se osjeti ritam i uzorak govora.
* Treba naučiti dijete da počne smještati poznate stvari u kategorije, tada dijete treba izdvojiti neku stvar i reći njen naziv i kako se upotrebljava: "To je moja lopta. Ja njome igram nogomet." 
* Pokazivati fotografije poznatih ljudi i mjesta te ih opisivati.
Od četvrte do šeste godine
* Kada dijete počinje razgovor, posvetite mu punu pažnju.
* Pazite da imate pažnju djeteta i prije nego što progovorite.
* Poticati sve pokušaje da se govori, pokažite da razumijete riječ ili frazu.
* Treba zastati poslije govora, jer tako dijete ima priliku nastaviti konverzaciju.
* Treba proširivati vokabular, predstaviti novu riječ te ponuditi njeno objašnjenje ili je upotrijebiti u kontekstu koji je lakše razumljiv.
* Treba razgovarati o vremenskim i prostornim odnosima: prvi, srednji, zadnji, lijevo, desno te o opozicijama: gore - dolje, upaljeno - ugašeno. 
* Pomoći djetetu da prati dvije ili tri naredbe: "Idi u sobu i donesi mi medu." 
* Televizija ponekad može biti korisna - dok dijete gleda televiziju treba ga navesti da pokuša pogoditi šta bi se sljedeće moglo dogoditi, razgovarati o likovima u crtanom filmu - jesu li sretni ili tužni, tražiti da vam prepriča šta se dogodilo, možete čak i odglumiti cijelu scenu te izmisliti drugačiji kraj.
* Iskoristiti dnevne aktivnosti - u kuhinji dijete treba poticati da imenuje stvari kojima se koristimo te to činiti i u drugim prostorijama. Razgovarajte o jelu u tanjuru, boji, okusu, otkud hrana dolazi, je li zdrava, šta dijete voli jesti, a šta ne voli, ko će pospremiti stol nakon jela...

Kako teče razvoj govora do šeste godine

Privijanje uz majčino golo tijelo može pomoći slabašnom novorođenčetu da se veoma brzo oporavi nakon bolničkog tretmana, tvrde kanadski naučnici. Bebe priljubljene uz majku u položaju u kojem kenguri nose svoje mlade mnogo je djelotvornije nego umotavanje u pelene i dekice. 
- Kontakt tijelo uz tijelo, koji je istraživan u okviru tri studije, pokazao se veoma efikasnim u brzom oporavku nedonoščadi, kaže jedan od autora studije s Univerziteta u Montrealu. 
Ovim studijama obuhvaćeno je 61 nedonošče rođeno između 28. i 31. sedmice trudnoće. Ove bebe se, uglavnom, smještaju na intenzivnu njegu i obično se podvrgavaju dosta bolnim medicinskim procedurama. 
I roditelji i medicinsko osoblje, pogotovo medicinske sestre koje se brinu za njegu ovih malih bića koja prerano dođu na svijet, smatraju ove procedure dosta bolnim i teškim. 
Tim je male ispitanike podijelio u dvije grupe, jedna je podvrgnuta ovoj tzv. "kengur metodi" a druga uobičajenoj njezi u inkubatoru. 
U eksperimentalnim uslovima novorođenčad je podvrgnuta njezi koja je obuhvatala "kengur metodu" u trajanju od 15 minuta tokom procesa oporavka i njege nedonoščadi. 
Istraživači su mjerili reakcije beba korištenjem "profila bola kod nedonoščeta", i tako bilježili grimase i pokrete beba, maksimalne srčane frekvencije i nivo zasićenosti srca kisikom. 
Opcija "kengur" pokazala je da majčinski kontakt utječe na mnogo brže i značajnije smanjenje bola kod beba, što svakako doprinosi bržem napretku i oporavku novorođenčeta.

"Kengur" metoda pomaže ranije rođenim bebama

Najmoćniji i najuspješniji način da djecu vaspitavamo da se ponašaju primjerno su nagrade, a ne batine. Najveća nagrada je pohvala, mada malene treba stimulrati novim igračkama, zajedničkim izletima ili ispunjenjem njihovih želja. 
Nagrade poput pohvala, nježnih dodira, poklona pokazuju djeci da se uvažavaju njihovi napori i pokušaji, što automatski razvija njihovo samopouzdanje. Nagrada je jači stimulans nego strah od kazne. 
Ipak, često se dešava da roditelji vjeruju da je izazivanje straha kod djece jači stimulans od nagrade, pa zbog toga (i često odsustva strpljenja) pribjegavaju batinama. 
A šta umjesto batina? Kazna može biti dobra disciplinska mjera, ali to nikako ne znači fizičko kažnjavanje koje podstiče djecu da misle loše o sebi i drugima. 
Gubitak privilegija ima mnogo bolji efekt. Ipak, djeca mlađa od tri godine ne smiju se kažnjavati zato što mala djeca na razlikuju uzrok i posljedicu, ne prave štetu namjerno, već samo istražuju okolinu i još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg. 
Djeca starija od tri godine mogu biti kažnjena. Naprimjer, zabranit ćete im gledanje omiljene serije ili crtića, igranje određenom lutkom u kući, igrice na kompjuteru. Važno je da objasnite djetetu zašto ste ljuti. 
Ako ne razumije da njegovo ponašanje nije ispravno, ne treba koristiti ograničavanje kao način kažnjavanja. 
U komunikaciji je dobro koristiti takozvane "ja" rečenice, umjesto "ti" rečenice. Rečenice koje počinju s "ja" uključuju poruke: "želim", "mislim", "osjećam", "hoću". S druge strane, "ti" poruke su najčešće procjenjujuće, kritične, daju djeci nejasne informacije na osnovu kojih ne znaju šta roditelji misle. 
Izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za odbranom. Ovo posebno važi za poruke tipa "ti uvijek...", "ti nikad...". 
Kako ih nagraditi 
Nagrade mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasnije odlaženje u krevet, dobijanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. 
Nagrade nikada ne smiju uključivati bazične djetetove potrebe, kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost, ljubav ili povjerenje.

Zašto ne smijete tući djecu

Prema nekim istraživanjima, idealan razmak između dvoje djece treba biti četiri ili pet godina.
Starije dijete više nije toliko ljubomorno, zato je roditeljima lakše i imaju manje stresa. Uprkos tome, većina roditelja želi drugo dijete u što kraće vrijeme nakon prvog. Ljubomoru možete da smanjite na sljedeće načine:
* Tokom trudnoće - Recite djetetu što kasnije da je na putu beba. Samo nekoliko mjeseci za dijete znači vječnost. Pobrinite se da novosti ne sazna od nekog drugog. Nemojte najavljivati partnera za igru da ne bi došlo do prevelikog razočarenja. Uključite dijete u praktična razmišljanja: izbor imena, mjesto gdje će novorođenče spavati...
* Sedmice prije porođaja - U djetetovu svakodnevicu intenzivnije uključite tatu, baku, dedu ili prijateljicu. Najavite mu svoju odsutnost zbog boravka u bolnici u pravi čas.
* Porođaj - U porodilištu dijete ne može prisustvovati činu rođenja, ali može vas posjetiti tokom boravka u bolnici. 
* Sedmice nakon prođaja - Dozvolite starijem djetetu da se opet ponaša kao beba. Ako želi da ga opet presvlačite, igrajte se sa njim. Izbjegavajte rečenice kao: "Ti si već veliki/a." Vaše dijete mora osjetiti da ljubav ne ovisi o tome koliko se zrelo ponaša. Ipak, pokušajte mu implicitno objasniti da biti veliki ima mnogo prednosti.
* Mjeseci poslije porođaja - Dozvolite djetetu da učestvuje u njezi bebe. Nemojte očekivati pravu pomoć od njega i nemojte očekivati da će odmah zavoljeti bebu. Tu i tamo bebu ostavite s tatom da možete više vremena provesti sa starijim djetetom.

Postoji rješenje za ljubomoru među djecom

Svaki roditelj sa nestrpljenjem očekuje prve riječi svog djeteta, stoga nije nikakvo čudo što smo i razočarani i zabrinuti kada na prve riječi moramo predugo čekati. 
Međutim, većina djece koja "kasno" progovore, ipak, progovore bez ikakvih većih problema do navršene druge godine života. Svako četvrto dijete se danas može svrstati u "zakašnjele" pričalice, ali najbitnije je da većini takve djece nije potreban nikakav poseban tretman niti pomoć da progovore. 
Ukratko ćemo vas upoznati sa uobičajenim razvojem govora kod djeteta i uputiti vas kada treba zatražiti pomoć specijaliste, ukoliko vaše dijete kasni sa prvim riječima. 
Šta se smatra normalnim
Mada se smatra da se govor kod većine djece razvija na sličan način, ipak mogu postojati značajne razlike. 
Uopšteno je pravilo da bi dijete od godinu dana trebalo biti u stanju izgovoriti jednu riječ, kombinacije sa dvije riječi u dobi od 18 mjeseci do dvije godine, a sa tri godine bi već trebalo biti u stanju sklapati kratke rečenice. 
Pri analizi kašnjenja u govoru specijalisti razmatraju i faktor razumijevanja i fond riječi kojima dijete raspolaže. Tako, naprimjer, mada osamnaestomjesečna beba može izgovoriti 50 do 100 riječi, njena mogućnost razumijevanja može biti mnogo veća. 
I sami gestovi i pokreti i praćenje uputstava važan su pokazatelj da vaše dijete ima sposobnost razumijevanja i komunikacije tako da nemate razloga za zabrinutost. 
Razlozi kašnjenja u govoru
Nasljedni faktor i temperament mogu značajno utjecati na kašnjenje u izgovaranju prvih riječi, kao i stvaranje jedne vrste pritiska na dijete, što roditelji nerijetko čine. 
Zato vam savjetujemo ne činite to, ne prisiljavajte dijete da progovori, pustite ga, ono će to učiniti samo. Među djecu koja kasne u govoru spadaju: 
Dječaci: 
Oni često progovore kasnije od djevojčica, mada se obično radi o zaostajanju od jedan do dva mjeseca. Dječaci sa 16 mjeseci u prosjeku raspolažu fondom od 30 riječi, a djevojčice iste dobi sa 50. 
Nedonoščad: 
Bebe rođene ranije obično kasnije progovore, tako da se to kod njih dešava sa dvije godine. Pedijatri savjetuju roditeljima da razvojne procese kod nedonoščadi prate od datuma termina kada su se trebala roditi, a ne datuma preranog dolaska na svijet. Prerano rođena beba može progovoriti nešto kasnije, ali razvoj i napredak takve bebe obično teče bez nekih značajnijih problema. 
Dvojke, trojke, četvorke ...: 
Prema procjenama patologa za govor gotovo polovina dvojki, trojki kasni u razvoju govornih sposobnosti. Prerani dolazak na svijet, manja tjelesna težina i medicinske intervencije pri rođenju, što je uglavnom prateća pojava kod rađanja dvojki, trojki, četvorki, sve su to faktori koji mogu utjecati na zakašnjele prve riječi. 
Djeca s hroničnom infekcijom uha: 
Ukoliko dijete mjesecima pati od infekcije uha, što podrazumijeva prisustvo tečnosti u uhu i po nekoliko mjeseci, pogotovo tokom prve godine života, kada kod djeteta dolazi do razvoja lingvističkih sposobnosti, to može rezultirati smanjenim sposobnostima sluha i kašnjenju u govoru. 
Djeca fokusirana na druge sposobnosti i vještine: 
Ukoliko dijete kasni u izgovaranju prvih riječi, a ukupan razvoj djeteta je normalan, moguće je da se dijete fokusira na usavršavanje drugih sposobnosti kao što je hodanje. 
Znakovi upozorenja
Na kašnjenje u govoru kod vašeg djeteta upozorava sljedeće:
1. Nakon navršene prve godine života: Dijete uopšte ne pokušava ni brbljati, niti izgovarati bilo koju riječ. Čini vam se da ne razumije niti reagira na ono što govorite.
2. Sa osamnaest mjeseci: Dijete ne izgovara nijednu riječ. 
3. Sa dvije godine: Izgovara tek nekoliko riječi i komunicira, uglavnom, pokazivanjem, ili primjećujete da postepeno gubi govorne sposobnosti, primjećujete da koristi sve manje riječi ili da ne želi govoriti. 
4. Sa dvije i po godine: Govori samo u jednostavnim slogovima, guta završne suglasnike, a vokabular mu sadrži manje od 50 riječi. 
5. Sa tri godine: Druge osobe ne mogu razumjeti izgovor vašeg djeteta ili ono izgovara tek najjednostavnije fraze. 
Šta poduzeti
Najprikladnije vrijeme za traženje stručne pomoći je kada vaše dijete navrši dvije i po godine. Rješavanje problema u govoru najčešće podrazumijeva govorne terapije, liječenje nedijagnosticiranih infekcija uha ili liječenje problema sa sluhom. 
Prije navršene dvije i po godine slušanje vašeg glasa je najbolji način da vaše dijete nauči govoriti, zato čitajte naglas, pjevajte, "pričajte" sa svojim djetetom i tako bez pritiska isprovocirajte vaše dijete da progovori. 
Puhanje balona razvija oralne mišiće, a igračke, poput telefona, podstiču govor vašeg djeteta. 
Da zaključimo, sticanje govornih, kao i drugih sposobnosti kod djece je individualno. Međutim, ukoliko ste zabrinuti zbog eventualnog kašnjenju u izgovaranju prvih riječi vašeg dijeteta, posavjetujte se sa pedijatrom koji vas, po potrebi, može uputiti specijalisti. 
Kasno su progovorili
Kada vas obuzme očaj što vaše dijete ne progovara, prisjetite se i nekih imena iz svijeta poznatih koji su progovorili tek sa dvije, a neki čak sa četiri godine. Među njima su: 
* Gary Becker, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju,
* Albert Einstein, tvorac teorije relativiteta,
* Julia Robinson, prva žena predsjednica Američkog udruženja matematičara,
* Arthur Rubinstein, virtuoz za klavirom,
* Edward Teller, fizičar i pionir molekularne fizike.

Zašto neka djeca kasnije progovore

Iskoristite lijepo vrijeme i povedite svoje dijete na malo duži boravak na otvorenom, koji će mu pružiti bezbroj mogućnosti za igru, zabavu, ali i normalan, zdravi razvoj. 
Kolica ili za ruku
Djeci je potreban svakodnevni boravak na svježem zraku i u prirodi - bilo da se radi o jednomjesečnoj bebi ili djetetu koje već hoda, trčkara i samo počinje otkrivati svijet.
Sada kada su napokon stigli topliji dani, spremni ste za izlazak barem jednom dnevno, makar se radilo i o kratkoj šetnji po naselju ili obližnjem parku. Svježi zrak potreban je djeci za normalan rast i razvoj, a boravak na njemu ubrzo će ih i uspavati. 
S malim djetetom najbolje je šetati u kolicima, a želite li da vam ruke budu slobodne, stavite dijete u nosilicu. Imate li vrt, dijete iznesite vani na rukama i pričajte mu što se sve nalazi oko njega - cvijeće, lišće, kukci, sitne životinjice...
Za sunčanijeg i toplijeg vremena, stavite dijete na dekicu i pustite ga da uživa u igri svjetla koje se probija kroz krošnju drveća. Možete leći pokraj njega te mu pričati ili pjevati. 
Dijete uvijek namažite zaštitnom kremom i stavite mu šeširić na glavu. Naučite li ga na šeširić dok je još malo, kasnije nećete imati problema sa skidanjem i bacanjem.
Idete li van u šetnju na duže vrijeme, ne zaboravite sa sobom ponijeti torbu u koju ste spremili najosnovnije stvari - rezervne pelene i odjeću, maramice, bočicu tekućine. 
Ako je dijete starije od šest mjeseci, obratite pažnju na nekoliko stvari. Jednom kada vaše dijete može samostalno sjediti, htjeti će mnogo više vremena provoditi vani. 
Zanimanje za prirodu
Umjesto ležanja na travi, htjet će puzati i istraživati nepoznati svijet oko sebe. I sada svom djetetu nastavite pričati što sve vidite oko sebe - od bučnog automobila do cvijeća u travi i ptičica na drveću.
Upoznavanje s novim stvarima predstavljati će mu puno veću zabavu nego kada je bilo manje. Osim toga, dijete će uživati slušajući vaš glas i upijati sve ono što mu kažete. 
Djetetovo čuđenje i zanimanje za prirodu postat će još veće budete li koristili maštoviti jezik ispunjen slikama. Na taj način pomoći ćete mu i da razvije govor. 
Ne zaboravite igračke
U šetnju možete ponijeti i omiljene igračke koje će mu zaokupiti pažnju. Ali, što je dijete starije, to će ga više zanimati nepoznati svijet oko njega od već dobro poznatih igrački.

Beba svaki dan treba biti na svježem zraku

Odgoj djece je naporan i odgovoran posao. Ponekad se svakodnevno ponavljaju iste nesuglasice, a roditelji ne znaju kako izaći s njima na kraj. Naprimjer, vrijeme kada djeca trebaju ići na spavanje često se pretvara u pravi mali rat, a gdje su obroci, obaveze, ponašanje...
Roditelji su često u zabludi i nisu sigurni da li pravilno postupaju. Bez obzira na činjenicu što će vam se ponekad učiniti da nemate vremena niti živaca za svaki ispad svog djeteta, strpljivošću možete pobijediti svaki hir. 
Evo nekoliko primjera koji će vam pomoći da djetetu pošaljete pravu poruku, a da ne izgubite živce.
1 Volim te, ali ne volim kad se tako ponašaš 
Ako hoćete disciplinirati dijete, morate razlikovati čin od onoga što taj čin predstavlja. Ako se dijete neprihvatljivo ponaša, to ne znači da je loša osoba. 
Kažite malom nestašku da ga volite u istoj rečenici u kojoj ćete izraziti snažno neodobravanje i odbojnost prema onome što je učinio. Na taj način i njega i sebe podsjećate da cilj vaspitanja i uvođenja discipline nije kažnjavanje. 
2 Različiti ljudi imaju različite potrebe 
Kada dijete izgovori poznatu rečenicu: "Nije fer!", objasnite mu da se čovjek prema svima i ne treba ponašati isto. Objasnite mu to primjerom porodice gdje svako dobija ono što mu treba, kad mu to treba. Ako jedno dijete nosi naočale, ne znači da ih i drugo treba dobiti. 
Takva objašnjenja trebala bi biti od pomoći i prilikom nekog kasnijeg načelnog tumačenja pravog značenja riječi "fer" i "poštenje". 
3 Hoću da mi pomogneš da riješimo problem 
Ako dijete radi nešto što vama ide na živce, dovikuje se sa sestrom dok vi čitate, igra se hranom ili se klati na stolici, stvorite od toga situaciju u kojoj izgleda kao da ste vi osoba koja ima problem. 
Zatražite od njega savjet, predložite da ode do sestre i kaže joj tiho šta ima, i slično. Tako će dijete osjetiti da poštujete njegovo mišljenje. 
4 Molim te, odluči se 
Kad ovu rečenicu koristite dok tražite od djeteta da nešto uradi ili da nešto drugo prestane raditi, vi mu dajte do znanja da je samo odgovorno za svoje postupke. 
Naprimjer, možete reći njemu i njegovom drugu dok luduju po dnevnoj sobi: "Djeco, odlučite se hoćete li da igrati unutra ili ćete izaći". Ako su i nakon deset minuta i dalje preglasni, možete nastaviti: "Vidim da ste odlučili da idete napolje da se igrate". 
Takav pristup pomaže djetetu da poveže uzroke i posljedice svog ponašanja, a ujedno možete preduprijediti dramatičan i tvrdoglav otpor. 
5 Šta si, ustvari, htio reći? 
Kad se nazljute, djeca često kažu nešto što može lako nekoga povrijediti. Recimo, "Ti si glupa" ili "Mrzim te", izrečeno je, naravno, impulsivno i bez razmišljanja. Pokušajte s djetetom ući malo dublje u problem da biste uvidjeli šta ga je to toliko naljutilo. 
Pitajte, naprimjer, "Je li seka rekla nešto što je bila vaša tajna?" Tako djetetu pomažete da stupi u kontakt sa svojim osjećanjima, da ih shvati, da lakše artikulira odnos prema drugima i kad vi niste u blizini. 
6 Ponašaj se u skladu sa svojim godinama! 
Ako šestogodišnjak plače zato što ne može dobiti ono što hoće, ako četvorogodišnjak odbije da se smiri u automobilu i nastavlja se vrpoljiti, obojica se i ponašaju u skladu sa svojim godinama. 
Svaki roditelj je ponosan i sretan kad dijete pokaže odgovornije i zrelije ponašanje, ali činjenica je da je za dijete prirodno da bude tvrdoglavo, sebično i zahtjevno. 
Mnogi roditelji zaboravljaju tu činjenicu. Kad kažete djetetu da se ponaša u skladu sa svojim godinama, vi ga u stvari kritizirate, a i ne pokušavate razumjeti. 
Umjesto da mislite samo na sebe i na to kako takvo ponašanje utječe na vas, probajte saosjećati s djetetom, primjedbama tipa: "Znam, grozno je kad se tako nešto desi". 
7 Samo sam se šalila 
Zbijanje šala s djetetom potpuno je neškodljiva odgojna metoda razvijanja djetetovog smisla za humor, ali šale moraju biti primjerene uzrastu i razumljive djetetu. 
Možda mislite drugačije, ali zbijanje šala s djetetom neće mu pomoći da se lakše izbori s kasnijim zadirkivanjem vršnjaka. 
Kao što mu vaši šamari ili neki drugi vid fizičkog obračunavanja neće pomoći prilikom razračunavanja sa nasilnicima iz školskog dvorišta. Roditelj nije i ne treba biti zabavljač. Ako vam je navrh jezika duhovita primjedba, prije nego što je izreknete, razmislite da li zbilja vjerujete u njenu poruku. 
8 Zašto ne možeš biti kao tvoj brat? 
Takvim poređenjima ćete samo učiniti da se dijete oseća kao građanin drugog reda. Ne postoji čarobni štapić za roditelje. Postoje samo pouzdani načini za potkopavanje dječijeg samopouzdanja. 
Što češće ponavljate da nije dovoljno dobar, to su veće šanse da u to povjeruje. Morate prihvatiti da i vaše dijete ima i vrline i mane.

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Zablude o djetetovim prvim koracima

Čitanje je hrana za dječiji mozak

Šta je to distoni sindrom kod djece

Od bebe do djeteta – granica je pet godina

O čemu razmišljaju djeca od treće do šeste godine

Šta ne treba očekivati u prvih šest djetetovih mjeseci

Hoće li bucmaste bebe biti gojazne odrasle osobe

Ni strogi, ni popustljivi prema djetetu

Kako teče razvoj govora do šeste godine

"Kengur" metoda pomaže ranije rođenim bebama

Zašto ne smijete tući djecu

Postoji rješenje za ljubomoru među djecom

Zašto neka djeca kasnije progovore

Beba svaki dan treba biti na svježem zraku

Kako odgajati nestašno dijete

Rast & razvoj

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Zablude o djetetovim prvim koracima

Čitanje je hrana za dječiji mozak

Šta je to distoni sindrom kod djece

Od bebe do djeteta – granica je pet godina

O čemu razmišljaju djeca od treće do šeste godine

Šta ne treba očekivati u prvih šest djetetovih mjeseci

Hoće li bucmaste bebe biti gojazne odrasle osobe

Ni strogi, ni popustljivi prema djetetu

Kako teče razvoj govora do šeste godine

"Kengur" metoda pomaže ranije rođenim bebama

Zašto ne smijete tući djecu

Postoji rješenje za ljubomoru među djecom

Zašto neka djeca kasnije progovore

Beba svaki dan treba biti na svježem zraku

Kako odgajati nestašno dijete