Mama Hana osvrnula se na svoje prve dane sa bebom i greške koje je, iz ovog ugla, tada pravila. Možda će pomoći nekim mamama da i one ne griješe u istom!

Koliko god da se u trudnoći pripremate za ono što vam slijedi, koliko god knjiga za roditelje da pročitate, čini se da nikad niste zaista spremni. To preplitanje osjećanja, ljubavi, straha, brige, sreće, koje osjetite kada postanete mama, teško da može da se zamisli dok se ne nađete u toj situaciji.

Prvi dani s bebom su zaista teški, ne samo u smislu da imate mnogo obaveza, već su mentalno iscrpljujući upravo zbog tih raznih osjećanja, pa nije čudo što mame u tim prvim danima imaju utisak da ne znaju šta rade. Bude tu i dosta grešaka, što je sasvim normalno, a mama po imenu Hana je za buzzfeed.com podijelila svoje greške koje je pravila kao novopečena mama, za koje kaže da su lekcije koje bi voljela da je naučila ranije.

Nisam sebi dala dovoljno vremena

Hana je, kao i svi roditelji, u prvim danima bila ophrvana obavezama i svojom novom životnom ulogom, a sada kaže da joj je žao što tada sebi nije dala više vremena.

Kako je istakla, ranije je bila osoba koja je uvijek aktivna, redovno kuha, svakodnevno šeta, a onda se nakon porođaja našla u situaciji kada nije mogla da izdvoji ni 20 minuta za kućni trening, dok je umjesto kuhanog obroka jela pecivo, piše Yumama.rs.

- Bilo mi je teško da se prilagodim i bila sa previše stroga prema sebi. Željela sam svoju staru rutinu i osjećala sam se lijeno što u tome ne uspijevam. Voljela bih da mogu da se vratim unazad, da malo uživam u prvim danima sa novorođenčetom. Rekla bih sebi: ’Uredu je ako ne presvučeš danas trenirku. Uredu je ako gledaš seriju radije nego da čitaš knjigu koja te čeka na noćnom ormariću. Uredu je da drugi put ove nedjelje poručiš hranu i sve to pojedeš. Upravo si stvorila novi život. Ova ’postporođajna ti’ neće trajati zauvijek, opet ćeš biti ona stara, iako ti sada ne djeluje tako.’

Brinula sam da ću razmaziti bebu

Hana je u prvih nekoliko mjeseci davala sve od sebe da umiri svoju kćerkicu kad god plače. To znači da ju je uzimala svaki put kada zaplače, a ponekad je usred noći s njom šetala oko kuće jer ju je svjež vazduh smirivao. Satima bi je nosila u nosiljci jer je drijemala samo na maminim grudima, ali je radeći sve to brinula da će razmaziti svoju bebu.

- Da li treba da je pustim da plače? Da li ću je navići na ruke? Postavila sam sva ova pitanja svom pedijatru, a ovo je njen odgovor: „Ne možeš da razmaziš novorođenče, niti da mu usadiš loše navike.“

Previše sam brinula oko spavanja

Hanina kćerka je, kao i mnoge bebe, prvih nekoliko mjeseci veoma loše spavala. Ona je ipak davala sve od sebe da to promijeni i da je nauči da spava u svom krevetu.

- Bila sam tako frustrirana što se budi svakih 20 minuta, mislila sam da nešto radim pogrešno - priznaje mama Hana, dodajući da je sve to samo faza, te da njena kćerka sada ima sedam mjeseci i da veoma lijepo spava.

- Kad pogledam unazad, voljela bih da sam manje brinula i da nisam toliko forsirala spavanje u krevecu, već da sam vjerovala da će vremenom stvari da se promijene.

Poredila sam je s drugom djecom

Koliko god da znamo da ne treba tako, ipak većina majki svoju djecu poredi s drugima, a naročito prvo dijete jer ne znaju šta da očekuju.

- Kada je beba moje prijateljice počela da se okreće s leđa na stomak, sa samo četiri mjeseca, brinula sam zašto moja kćerka, koja je samo nedjelju dana mlađa, to ne radi. Onda sam razgovarala sa mnogim drugim majkama, koje su mi rekle da ni njihove bebe to nisu radile sve do šest mjeseci. Ono što želim da kažem je – sve bebe su drugačije! U tako ranom uzrastu, stvari mogu drastično da se promijene za nekoliko nedjelja. Svaka beba se razvija svojim tempom, pa sam postala mnogo opuštenija otkad svoju kćerku ne poredim sa drugim bebama i shvatam da će stvari uraditi kada bude spremna.

Previše pažnje sam obraćala na prekretnice u razvoju

Postoje okvirni periodi kada bi bebe trebalo da nešto urade – da počnu da se okreću, uzimaju predmete u ruke, sjede, stoje, hodaju… Ove prekretnice u razvoju trebalo bi da posluže samo kao orijentacija u bebinom razvoju, ali mnoge mame, poput Hane, postanu previše opterećene time da li im dijete na vrijeme stiže do svake prekretnice.

- Mame postanu opterećene, baš kao što sam se i ja uplašila jer se moja četveromjesečna kćerka ne okreće. Ali, to što se ona ne okreće na dan kada napuni četiri mjeseca ili ne sjedi na dan kada napuni šest mjeseci, ne znači da treba da brinem za njen razvoj. I dalje obraćam pažnju na prekretnice, ali samo da bih interakciju s njom usmjerila na pravi način, ne opterećujem se više njima toliko.

O svemu sam previše razmišljala

Kada dobijete bebu, sa njom stigne i gomila neželjenih savjeta od okoline, što umije da bude veoma opterećujuće jer se mame onda preispituju da li nešto treba da rade drugačije.

- Vaše mišljenje je jedino koje je važno. Super je što je vaša svekrva dojila vašeg muža do godinu ili što je vaša prijateljica naučila bebu od osam nedjelja da prespava noć. To ne znači da su njihove odluke u vaspitanju djece dobre i za vaš životni stil i vaše dijete. Pitajte iskusnije za savjet kada želite da ga čujete, a ove druge ignorišite.

Krivila sam sebe kada beba plače

- U teoriji sam znala da novorođenčad dosta plaču, ali nisam znala koliko, dok nisam dobila bebu. Ali, plakanje je jedini način na koji beba može da iskaže svoje potrebe. Kao novopečena mama, bilo je trenutaka kada sam se osjećala kao potpuni promašaj što ne uspijevam da utješim svoju bebu. Sve sam pokušavala, a ona je i dalje plakala. Ali, sada razumijem zašto je bilo tako: Ona je plakala jer je bila mala beba, ne zato što sam ja užasna mama. Bila je bezbjedna, voljena, čista i presvučena, nahranjena, a ponekad je sve što mogu da uradim upravo da ispunim te uslove - poručila je mama Hana.