Gotovo svako dijete prolazi kroz fazu „isprobavanja“ grubog ponašanja, a ni njihovi roditelji nisu izuzetak. Međutim, koliko god ova faza mogla biti uobičajena i prolazna, dječiji psiholog Laura Markham otkrila je za Psychology Today šta da radi kada se dogodi.

- Iako često čujemo savjete da roditelji treba da ignorišu ovakvo ponašanje, ja ne smatram da je ignorisanje lošeg ponašanja djeteta dobra ideja. Naime, kada djeca izraze nezadovoljstvo, ljutnju ili razdraženost prema nama, što se često naziva reagovanjem, ona zapravo pokušavaju da nam nešto kažu, a ako ih ne slušamo, njihove frustracije samo eskaliraju - objašnjava ona.

Umjesto da to ignorišete, psiholog savjetuje da kao roditelji uradite sljedeće.

Kontrolišite svoje ponašanje

Kada komunicirate s djetetom koje je grubo ili zločasto prema vama, vodite računa o svom ponašanju i riječima koje koristite. Uopćeno govoreći, ako primijetite da kritikujete ili vičete na svoje dijete, pokušajte da se kontrolišete. Psiholog ističe da se ne treba plašiti postavljanja granica, ali i da to činite smireno i sa poštovanjem.

Ne shvatajte to lično

Često roditelji misle da je djetetovo nezadovoljstvo ili neposlušnost usmjereno isključivo na njih, ali to nikako nije tačno. Podsjetite se da se vaše dijete još uči samokontroli i da trenutno ima problem zbog kojeg gubi strpljenje. Pokušajte da razumijete problem koji dijete ima (i ako je prikladno, ponudite mu pomoć), čak i ako ste postavili ograničenje njegovog tona. Kao što Markham savjetuje, pokušajte da ojačate svoj odnos sa djetetom koristeći svaku priliku za pozitivno povezivanje. Provedite najmanje 15 minuta sami sa svojim djetetom svakog dana, posvećujući mu svoju fokusiranu, pozitivnu pažnju.

Postavite jasne granice, ali ne vičite

Kada vaše dijete kaže nešto nepristojno ili posebno uvredljivo, mirno se suočite s njegovim uvredljivim riječima ili tonom glasa. Budite smireni, ali ipak postavite jasna očekivanja za komunikaciju sa poštovanjem. Naprimjer, možete mu reći sljedeće:

- Tvoje riječi zvuče kao da su imale za cilj da me povrede. Mora da si uznemiren jer tako razgovaraš sa mnom. Znaš da nikad ne razgovaram sa tobom ovim tonom. Možeš da mi kažeš zbog čega si uznemiren, ali bez napada. Šta se dešava? Osjećam se napadnutim kada koristiš ovakve riječi, molim te, reci mi sve što želiš da kažeš na mirniji način.

Sve su to načini na koje, objašnjava psiholog, roditelji mogu mirno da riješe neprijatnu situaciju, a da ona dalje ne eskalira. Naime, sve što roditelji rade djeca ponavljaju, pa ćete pravilnim reagovanjem biti djetetu samo primjer kako da nauči da rješava probleme u budućnosti ako se pojave.