Uvijek se trudimo da pravilno odgojimo svoju djecu. Ali na ovaj ili onaj način, svi griješe. Djeca mogu oprostiti neke greške, neke odmah, a neke s vremenom. Ali postoji one greške koje se nikad ne opraštaju. Uz tek rijetke izuzetke.

Kontrola i nedostatak povjerenja

Postoji nekoliko vrsta roditeljstva. Neka su djeca stalno pod nadzorom, ne smiju izaći dalje od dvorišta. A neka i u ranijoj dobi odlaze od kuće bez nadzora. Ne postoji pravi put. Treba vidjeti kakvo dijete imate.Ali djetetu treba pokloniti povjerenje, čak i ako je vam je teško. Djeca svoje samopouzdanje crpe iz povjerenja svojih roditelja.

Ako roditelji sumnjaju i ne vjeruju, onda je djetetu teže doći do uspjeha u bilo kojem poslu. A ako roditelji vjeruju, sve ide lakše.To funkcioniše i s dvadeset godina, kad sin ili kćerka odu u drugi grad da žive i rade. Uvijek je potrebno povjerenje u snagu djeteta i vjera. To je vrlo važno.

Dijete neće odrasti samostalno ako se stalno kontroliše. U dobi od šesnaest godina, naprimjer, može doći do spoznaje da nije u stanju da uradi ništa odgovorno. A roditelje je najlakše okriviti.Jer ako su uvijek kontrolisali, nisu dopuštali da djeca budu odgovorna i nezavisna, to se odrazilo i na odrasli život.

Upoređivanje s drugima

Ovo je vrlo važna tema. Kako je u djetinjstvu tako će biti i u budućnosti.Neke ljude roditelji nisu upoređivali s drugima. I šta mislite šta se dogodilo u odrasloj dobi? Samouvjerene su osobe i upoređuju se samo sa sobom. Razumiju da svako ima svoje uvjete i smatraju da je čudno upoređivati se s drugima.

A ako je dijete upoređivano, onda će u odrasloj dobi upoređivati sebe. Odatle mogu proizaći depresija, nesigurnost i zavist. Samo iz činjenice da su roditelji u djetinjstvu upoređivali.

Zapamtite, dijete treba upoređivati samo s njim. Potrebno je da shvati kako je svaka osoba jedinstvena i da svaka ima svoje uvjete i karakteristike.