Poremećaji iz spektra autizma nisu bolest, nego razvojni poremećaj/stanje koje traje cijeli život. Radi se o širokom spektru poremećaja, svaka dijagnoza je drugačija i svaka osoba u spektru ima različite simptome i potrebe. Upravo zato se koristi riječ spektar jer taj „kišobran“ obuhvata cijeli spektar (Aspergerov sindrom, Rettov sindrom, DDS - Dječiji dezintegrativni sindrom /Hellerov sindrom/, Neodređeni pervazivni razvojni poremećaj).

Po čemu se poremećaj prepoznaje

Osobe s poremećajem iz spektra autizma imaju teškoće u komunikaciji i socijalnim odnosima te se opiru svakoj promjeni navika. Njihovo ponašanje obilježava nezainteresiranost za druge, mehaničko ponavljanje pojedinih pokreta ili radnji te neuobičajeno vezivanje za neki predmet.

Međutim, neka djeca pokazuju iznimne motoričke, matematičke, muzičke, likovne i druge vještine.

Uloga zajednice i roditelja

Osobe s poremećajem iz spektra autizma imaju niz životnih teškoća. Primjereni edukacijski pristupi pružani tokom cijelog života, podrška porodice i stručnjaka koji su uključeni u tretman te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice, uz poticanje pozitivnog stava u društvu, mogu poboljšati kvalitetu i dostojanstveniji stil života ovih osoba.

Veliki je problem, osim otežanog i pravovremenog dijagnosticiranja odstupanja od urednog razvoja, nedostatak dovoljnog broja ranih interventnih programa čijom primjenom bi se ublažila klinička slika te pomoglo u poticanju razvoja djeteta.

Ipak, uz stručnjake koji se bave ranim komunikacijskim razvojem i poremećajima autističnog spektra, roditelji imaju najvažniju ulogu jer najbolje poznaju svoje dijete te mogu izraziti sumnju.

Rani znaci

Rani znaci na koje treba obratiti pažnju primjećuju se u kontaktu s djetetom:

- ne uzvraća pogled u oči ili je pogled tek letimičan,

- ne uzvraća osmijeh,

- izostaju ekspresije lica,

- ne odaziva se na vlastito ime,

- ne uočava se gesta pokazivanja,

- vokalizacija može izostati, kao i gugutanje slogova,

- kasnije se govor ne razvija pravilno.

Programi intervencije

Svako se dijete razvija svojim ritmom te među djecom postoje individualne razlike pa treba biti oprezan kod dijagnosticiranja.

Programima rane intervencije potiče se ostvarivanje razvojnih potencijala djeteta, sprečava se razvoj daljnjih poteškoća, priprema se dijete za vrtić, školu, zapošljavanje i u konačnici za samostalan život. Kvalitetu života osoba oboljelih od autizma mogu znatno poboljšati rana dijagnoza i intervencija: TEACCH metoda, senzorička integracija, Floortime i ABA, videomodeliranje i terapije: logopedska, radna, fizikalna, muzička te drugi oblici terapija. Kod djece koja nemaju razvijen govor koriste se slike, komunikacijske bilježnice i ploče s fotografijama predmeta pomoću kojih mogu pokazati šta žele. To omogućuje bolje razumijevanje djeteta, a njih potiče na komunikaciju, verbalizaciju i vokalizaciju.

Život osoba s poremećajem iz spektra autizma nije lak te se suočavaju s nizom životnih poteškoća. No, svi mi možemo značajno pridonijeti poboljšanju kvaliteta njihovog života.