Najčešći deformitet kičme u dječijoj dobi i adolescenciji je skolioza. Kičma čovjeka u uspravnom stavu, a gledana sa strane, savijena je u obliku dvostrukog slova “S“, dok gledana sprijeda ili straga je ravna, bez zavoja u stranu. Ako u frontalnoj ravni (gledano sprijeda ili straga) imamo postranični zavoj kičme, radi se o deformitetu koji zovemo skolioza.
Iako je skolioza bolest poznata stoljećima, tek u prošlih 40 godina učinjen je znatan napredak u poznavanju i liječenju te deformacije. Oko 5 posto djece u doba rasta ima viši ili niži stepen poremećaja fiziološke zakrivljenosti kičme u uspravnom stavu. Uspravni stav je bitna odrednica čovjeka kao vrste i održava se aktivnim djelovanjem mišića na koštano-ligamentnu osnovu, uz osiguravanje ravnoteže složenim živčano-osjetilnim sistemom.
U vrijeme rasta najlakše dolazi do odstupanja u mehanizmu održavanja uspravnog stava. Tada su česta kifotična držanja, okrugla leđa. Zbog ovoga se uvode školski programi otkrivanja skolioze. Skoliotična iskrivljenost kičme je deformacija koja nije praćena samo postraničnom iskrivljenošću kičme nego i rotacijom i torzijom kralježaka.
Skolioza je bolest u kojoj bolesnik nije u mogućnosti svojom voljom ispraviti deformaciju. Prema lokalizaciji, skolioza može biti vratna (cervikalna), grudna (torakalna), grudno-slabinska (torakalno-lumbalna) i lumbalna (slabinska).
Prema dobi, može biti infantilna (od rođenja do treće godine), juvenilna (od četvrte godine do pojave puberteta) i adolescentna (od pojave puberteta do završetka rasta).
Pojava skolioze se razlikuje prema spolu i stepenu iskrivljenosti. Skolioza s iskrivljenjem manjim od 10 stepeni je podjednaka u oba spola. Skolioza višeg stepena je znatno češća kod djevojčica.