Velikom djelu ljudi, a kamoli djeci može biti veoma teško da opišu uznemirujuće misli. Anksioznost je kliničko stanje koje narušava normalno funkcioniranje osobe (djeteta) na dnevnoj bazi.

Previše brine

Dijete govori negtivne stvari - Ako dijete ima običaj da često govori negativne stvari o sebi, bilo da je riječ o učinku u školi, sportu ili nekim drugim aktivnostima, to je prva crvena lampica. Iako mnoga djeca povremeno kažu kako su u nečem loša, i kako neki projekat nikad neće završiti, ako to postane norma, takav oblik ponašanja je zabrinjavajući. Rečenice poput: "Nikad neću dobiti pozitivnu ocjenu iz matematike, jer sam previše glup da je shvatim.", nisu nešto zanemarljivo jer će dijete početi vremenom da vjeruje u njih.

Previše brine - Anksioznost se manifestira u različitim oblicima. Uobičajeni načini su izbjegavanje, briga, sumnja u sebe, prekomjerni strahovi i socijalna anksioznost. Ako dijete ima običaj da se pretjerano brine zbog stvari koje se još uvijek nisu dogodile, poput kontrolnih zadataka, takmičenja u sportu ali i toga šta će drugi o njemu da misle, to je druga crvena lampica. Iako se sasvim uobičajena mala doza nervoze ako zabrinutost ometa dijete da normalno funkcionira (izađe na binu i zapjeva), to je nešto što ne biste smjeli ignorirati u nadi da će da prođe samo od sebe.

Prisutan strah

Ima problem sa spavanjem i odvojenošću od roditelja - Anksiozna djeca uglavnom imaju problema sa spavanjem. Tada svi njihovi strahovi dolaze najviše do izražaja. Uz to ide i opće prisutan strah od odvajanja od roditelja. Iako je sasvim normalno da se dijete osjeća najsigurnije kraj svojih roditelja ako ono odbija da se po svaku cijenu odvoji od njih, bilo da ostane u školi ili jednostavno bude u svojoj sobi i igra se, to je treća crvena lampica. Ukoliko racionalnim razgovorom ne možete da razuvjerite dijete da se ništa loše neće dogoditi ako je samo bez vas u nekom trenutku, to je klasičan primjer anksioznosti.